U Galeriju Decumanus stigao Picassov portret Daniela-Henryja Kahnweilera

U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, 08. travnja 2017. godine, u krčkoj Galeriji Decumanus, pred mnoštvom posjetitelja, otvorena je gostujuća izložba Muzeja Kahnweilerhaus iz Rockenhausena (Njemačka), pod nazivom Kahnweiler & Picasso, čija je autorica ujedno i voditeljica spomenute ustanove Luise Busch.

Ovaj vrijedan postav rezultat je nastavka međunarodne kulturne suradnje uspostavljene na relaciji Krk - Rockenhausen koja je još 2015. godine započela gostovanjem Krčana u Muzeju Kahnweilerhaus, i to izložbom Miau, miau - što sam ja radila u Prvom svjetskom ratu. Izložbom Kahnweiler & Picasso otočnoj se javnosti predstavlja djelovanje Daniela-Henryja Kahnweilera (Mannheim, 25. lipnja 1884. - Pariz, 12. siječnja 1979.), poznatog povjesničara umjetnosti, teoretičara, kolekcionara, pokrovitelja i trgovca umjetninama, koji je dao značajan doprinos prepoznavanju, a u konačnici i definiranju, stilskih pravaca moderne, osobito kubizma, što mu je priskrbilo dugogodišnje prijateljstvo s Pablom Picassom, ali i vrijednu kolekciju umjetnina mnogih tada aktualnih autora. Fokus krčke izložbe stoga je usmjeren na povezanost dvojice velikana, o čemu pored plakata za Picassove izložbe priređene u poznatoj pariškoj Galeriji Louise Leiris što ju je zajedno s Louise Leiris dugo vodio upravo Kahnweiler, svjedočiti i originalna Picassova litografija, inače Kahnweilerov portret. Uz bogatu fotografsku dokumentaciju i prezentirane biografske prikaze, kako Kahnweilera, tako i Picassa, te segment Kahnweilerove biblioteke u nasljeđe ostavljene gradu Rockenhausenu, izložbom su obuhvaćeni i slikarski radovi iz fundusa tamošnje Zaklade Daniel-Henry Kahnweiler koja već desetljećima ima istu misiju, i to putem godišnjih natječaja otkrivati mlade likovne talente, te otkupom njihovih djela utjecati na vitalnost suvremene umjetničke scene. Pored tri rada kojima se predstavlja aktivnost spomenute Zaklade, osobitu pozornost privlači veliko ulje na platnu danas znanog njemačkog slikara Dietmara Grossa pod nazivom Hommage à Kahnweiler koji donosi istinu o Kahnweileru, ističući njegov značaj u otkrivanju i definiranju kubizma kao jednog od najprepoznatljivijih stilskih pravaca. Uz to monumentalno djelo, izložbom su također obuhvaćeni i radovi dvojice neo-ekspresionista Hermanna Theophila Junkera (Die weiße Fürstin) i Christiana Krucka (Toledo).  

O izložbi, čijim je sadržajem predstavljen Kahnweilerov život i njegova povezanost s Rockenhausenom, zatim njegovo prijateljstvo s Picassom te naposljetku djelovanje Zaklade Daniel-Henry Kahnweiler, redom su kazivali ravnateljica Centra za kulturu Maja Parentić, autorica izložbe Luise Busch, gradonačelnik Rockenhausena Karl-Heinz Seebald te krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, dok je prevođenje povjereno Maji Lukanović.

Iznimno mi je zadovoljstvo, uvodi Parentić, poseban pozdrav uputiti našim prijateljima iz Rockenhausena koji su nam ovom prigodom donijeli dio fundusa tamošnjeg Muzeja Kahnweilerhaus, inače osnovanog u čast njihovom počasnom sugrađaninu, povjesničaru i teoritaču umjetnosti, kolekcionaru i trgovcu umjetninama Danielu-Henryju Kahnweileru koji je gotovo čitav život njegovao čvrsto prijateljstvo s Pablom Picassom. Na tom tragu, nadam se kako će prijateljstvo Krka i Rockenhausena nastaviti biti jednako čvrsto i dugovječno poput njihovog, ističe Parentić.

Prije svega moram kazati, priznaje Busch, kako me izuzetno raduje činjenica što će eksponati iz Muzeja Kahnweilerhaus u narednih nekoliko tjedana biti izloženi upravo u Galeriji Decumanus te tako dodatno učvrstiti, posebice kulturnu, vezu između dvaju prijateljstvom obilježenih gradova. Ovakvim predstavljanjem Kahnweilera i Picassa ulazimo u svakako zanimljivu priču o dvjema globalno relevantnim osobnostima koje se u Rockenhausenu već podrazumijevaju i čijoj je vezi posvećena spomenuta muzejska ustanova. Kahnweilerov životni put, nastavlja Busch, možda je najviše obilježilo vođenje malene galije 1907. otvorene u Parizu, koja je s vremenom prerasla u veliko poprište rasprave o umjetnosti moderne, u kojoj je, mogli bismo kazati, rođen kubizam, što znači da je Kahnweiler vrlo rano prepoznao značaj kubističke dekonstrukcije svijeta uzevši pod svoje (galerističko) okrilje ne samo Picassa već i ostale autore sličnih estetskih nazora poput Georgesa Braquea, Keesa van Dongena, André Deraina, Fernanda Légera, Juana Grisa ili Mauricea de Vlaminca. Kao gorljivi zagovaratelj kubizma, ističe Busch, Kahnweiler je bio jedan od prvih koji je prepoznao vrijednost i ljepotu Gospođica iz Avignona, iako znamo da je Picasso u to vrijeme, vrijeme rada na svojim najboljim kubističkim kompozicijama, široj javnosti bio uglavnom nepoznat. U svojoj pariškoj galeriji Kahnweiler je, pored Picassa, promovirao (prodavao) i druge danas relevantne umjetnike koji tada nisu imali, ni publiku, niti mecene, a za koje je smatrao da zaista vrijede, što ga sa sigurnošću čini jednim od vizionara 20. stoljeća, tumači Busch. Nažalost, početak Prvog svjetskog rata prekinuo je kubistički eksperiment, dok je Kahnweilera odveo u egzil, s time da je njegovu bogatu zbirku umjetnina francuska Vlada prodala tijekom serije aukcija organiziranih u pariškom Hotelu Drouot. Međutim, 1920., Kahnweiler se vratio u Pariz otvorivši, uz financijsku podršku André Simona, Galeriju Simon, promovirajući ondje novu grupu umjetnika u čijim su redovima bili André Masson i Paul Klee. Iako je francuskim državljanom postao 1937. godine, početak Drugog svjetskog rata iznova ga je naveo na bijeg, a svoj (galeristički) posao prepustio je bratovoj supruzi Luise Leiris, koja je Galeriju preimenovala u Luise Leiris. No, nakon oslobođenja Francuske, Kahnweiler je u Parizu, na adresi Rue de Monceau 47, svoju galeriju nastavio voditi gotovo sve do smrti 1971. godine, a taj je (poslijeratni) period obilježen i nanovo oživljenim prijateljstvom i suradnjom s Picassom, zaključuje Busch.

Ponosom me ispunjava misao, ističe Seebald, što ovom izložbom možemo nastaviti uspješnu kulturnu suradnju koja je 2015. otpočela gostovanjem izložbe Miau, miau - što sam ja radila u Prvom svjetskom ratu upravo u Muzeju Kahnweilerhaus. Iako je danas mnogo toga rečeno, kako o Kahnweileru, tako i Picassu, sigurno se pitate zašto je netko iz Rockenhausena došao kazivati o toj dvojici velikana. Iako grad Rockenhausen nije sinonim za umjetnost, očito smo imali veliku sreću da je obitelj Kahnweiler dugo živjela u našem gradu. Međutim, sam Daniel-Henry Kahnweiler nije rođen u Rockenhausenu, već su ondje živjeli njegovi djed i baka za koje je bio posebno vezan, a kako su godine odmicale tako je sve više rasla i njegova nostalgija spram djetinjstva. Godine 1970., nastavlja Seebald, Kahnweiler po prvi put posjećuje Rockenhausen, i odmah, obzirom na kredibilitet kojeg je tijekom života izgradio, biva proglašen počasnim građaninom, što ga je toliko dirnulo da je gradu ostavio dio svoje biblioteke na njemačkom jeziku. Upravo u tom trenutku stvara se veza između Rockenhausena i suvremene umjetnosti, koja je naposljetku materijalizirana osnivanjem Zaklade Daniel-Henry Kahnweiler, a kojoj je danas povjereno raspisivanje bijenalnih natječaja putem kojih se otkrivaju novi likovni talenti. Tako su pored originalne Picassove litografije i fotografske dokumentacije ovom izložbom predstavljeni i neki od najboljih radova što ih baštini spomenuta Zaklada, završava Seebald.

Iako su gradovi Krk i Rockenhausen udaljeni više od tisuću kilometara, primjećuje Vasilić, naša suradnja je i vrlo plodonosna, i to posebice u segmentu kulture obzirom da projekti realizirani s obje strane uvijek na publiku ostave dubok dojam. U tu smo avanturu krenuli s Centrom za kulturu i izložbom Miau, miau - što sam ja radila u Prvom svjetskom ratu, da bi je nastavili koncertnim gostovanjem predstavnika Udruge Kreativni Krk, a potom i predstavljanjem Bona forme koja je u Rockenhausenu izazvala pravu euforiju. Vjerujem, zaključuje Vasilić, da je pred nama još mnogo projekata i lijepih ideja čiju realizaciju s nestrpljenjem očekujem.

Podsjetimo, uporište za ovakve inicijative pronađeno je u Sporazumu o bratimljenju kojeg su Krk i Rockenhausen potpisali još 2014. godine, obvezavši se pritom na zajednički rad u čijem su fokusu razmjena znanja i iskustava na različitim područjima, kulturna suradnja, te njegovanje osobnih kontakata i prijateljstava.
 
Pozivnica [.pdf]
Katalog [.pdf]
 

Izložba Kahnweiler & Picasso, kojoj su podršku pružili Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija i Turistička zajednica Grada Krka, ostaje otvorena sve do 29. travnja, a postav je između 10. i 15. travnja moguće razgledati svakim radnim danom od 10.00 do 13.00, odnosno između 17. i 29. travnja od 10.00 do 12.00 te od 18.00 do 20.00 sati ili uz prethodnu najavu organizatoru Centru za kulturu Grada Krka telefonom na 051 220 041, tj. mailom na kultura@gradkrk.net.