Životna priča duhovitog djeda za kraj 60. Ljetnih priredbi

Nakon uspješnice Ja, tata, zagrebačka kazališna kuća Teatroman posegnula je za još jednim književnim predloškom Bjarnija Haukura Thorssona, pa je tako u režiji Borisa Kovačevića, uz producentsku ruku Romana Šuškovića Stipanovića, postavljen tekst Ja, deda. Pozornica lišena gotovo svih scenskih rekvizita, sjajnom je glumcu pružila potpunu slobodu da gledateljima prenese ono što je u suradnji s autorskim timom oblikovao - toplu priču o svemu onome što donosi zrelo životno doba, sasvim očekivano, ispunjeno brojnim dogodovštinama s kojima se inače susreću djedovi. Priča o vremenu u kojem se protagonist sada nalazi, vrlo efektno započinje fotografijama iz djetinjstva i mladosti, a govoreći o svojoj supruzi, njihovom upoznavanju i ljubavi, polako nas uvodi u ono što je iz toga uslijedilo. Predstava na svojoj dinamičnosti dobiva i interakcijom s gledateljima, jer već na samom početku glumac je odabrao jednog od kandidata iz publike, i to kao svojeg šaptača kojeg potom, kroz predstavu, nerijetko opominje za nepažnju što, također, pored niske utjelovljenih komičnih situacija, izaziva smijeh. Ukratko, predstava Ja, deda zabavan je i opušten kazališni komad kojem je pošlo za rukom u cijelosti ispuniti očekivanja gledatelja te u osamdesetak minuta iskreno ih nasmijati, omogućivši im pritom da zaborave na stvarnost u koju će se uskoro vratiti. No dotad, lijepo je smijati se životu, upravo onakvom kakav on zaista jest - prepun iznenađenja.