Vizualne onomatopeje i obojeni ritmovi Ante Baktera izloženi u Krku

U Galeriji Decumanus, u organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, između 13. srpnja i 02. kolovoza 2018. godine, može se razgledati izložba Barke i njihove obale zagrebačkog slikara Ante Baktera, inače člana Hrvatskog društva likovnih umjetnika koji je dosad svoje radove izlagao na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Prema riječima kustosice izložbe Brune Justinić, koja ujedno potpisuje i predgovor kataloga, Ante Bakter spada u grupu hrvatskih slikara koji žive, dišu i slikaju primorje, poput Mladena Veže, Eda Murtića ili Mate Solisa. No, za razliku od njih, Ante nikada nije živio uz more (ime tipično za taj kraj dala mu je majka s juga), pa iznenađuje činjenica da osjeća Mediteran te ga vjerno prenosi i bez da ga je (pro)živio. Možda je tome uzrok što se u svom radu ne oslanja na gotovu scenu koju preslikava na platno, već koristi konstruktivne elemente iz realnosti karakteristične za određene krajolike te od njih slaže geografski prepoznatljivu, ali uvijek zamišljenu vizuru. Drugim riječima, zapamćeno ne prenosi eidetski, već reinterpretira scene viđene njegovim unutarnjim okom. A unutarnje oko ne pamti samo ono što je sâmo vidjelo, već prima i oblikuje i slike iz tuđih priča, u Antinom slučaju majčinih. Počevši slikati još u vrijeme školskih dana, primjećuje Justinić, Ante Bakter je od realističnih crteža olovkom, prešao preko pastela, da bi se zadnjih dvadesetak godina gotovo potpuno posvetio uljima na platnu. Stvorio je tako jedinstven slikarski opus koji spaja dva suprotna kraja hrvatske ptice: kontinentalno krilo i primorsko tijelo. Međutim, način slikanja ove dvije regije je posve drugačiji, kao i njihova srž. Dok oslikava rodni iločki kraj zemljanim zagasitijim tonovima, suzdržani izražaj prenosi nam mirnoću hladnih maglovitih jutara s pokojim usamljenim čamcem u riječnim rukavcima obraslima šipražjem i okruženim stablima jablana. Most koji spaja zemlju i more, kolorit sjevera i juga te objedinjuje Baktrov opus u jednu smislenu cjelinu jest olea croatica, vremenita maslina koja mu pruža nebrojene mogućnosti interpretacije i igranje fakturom debla na koje ga je inspirirao spomenuti Mladen Veža. Riječni čamci početak su njegovog umjetničkog istraživanja, tumači nadalje Justinić, koje ga je dovelo do potpunog gestualnog oslobođenja i hrabre upotrebe blistavih nijansi, debelog nanosa sirove boje i izraženog impasta pri slikanju morskih brodica (možda bi ispravnije bilo reći brodskih pramaca) koje su bez iznimke prikazane tipično bakterovski frontalno. Snažan slikarski pokret i fuzija jakih koloriteta pruža gledatelju pravo vizualno uzbuđenje, dodatno naglašeno i simboličkim značenjem motiva koji oduvijek predstavlja avanturu, putovanje, slobodu. Prove brodova izranjaju iz nemirne površine velikog plavetnila, pri čemu je gledatelj uvučen u iluzionistički prostor slike. Nismo sigurni dolaze li barke k nama na kopno ili smo pak dio te beskrajne utrke gledajući s krme sve one koje smo ostavili iza sebe? Ipak, barke ne izgledaju prijeteće, već sigurno i postojano, kao da će preživjeti svaku oluju.

Zadovoljan svojom kompozicijom i vizijom, autor slika s lakoćom, bez pripreme i u jednom dahu, ne staje dok ne završi sliku, zaključuje Justinić, dodajući kako jednom kada osjeti da je kraj, odlaže svoje alate (od kojih najmanje koristi kist, a najviše špatulu i prste), potpisuje se i više se ne vraća na sliku, nema dodatnih popravaka ni intervencija. Nalik impresionistima koji pokušavaju uhvatiti prolaznost vremena i svjetlosti, Bakter pokušava uhvatiti prolaznost vlastitih impresija i emocija jer ne slika scenu koja je pred njim, nego u njemu. Motiv je možda isti, ali nije osoba koja ga slika. Za njega je slikanje svakodnevna potreba, kao i disanje. 

Izložbu Barke i njihove obale moguće je razgledati svakim danom (izuzev nedjelje), između 10.00 i 12.00 te 19.00 i 22.00 sata, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru, Centru za kulturu Grada Krka, telefonom na 051 220 041 iliti mailom na kultura@gradkrk.net.