U dramskoj završnici Ljetnih priredbi, publika odgledala Kroniku seoske ljubavi - kroniku prihvaćanja drugog onakvim kakav jest

Kao posljednji kazališni program 66. Ljetnih priredbi, humorna drama Kronika seoske ljubavi, kreirana u produkciji Teatra Rugantino, unatoč konstantnom rominjanju kiše, na krčkoj Sceni Zidine, odigrana je u ponedjeljak, 22. kolovoza 2022. godine.

Grad je pakao, opasan je i prljav i nikad se ja nisam s njim srodio, jer ja sam dijete sela, izgovorio je u svojoj ispovijesti šezdesetineštogodišnji Milivoj, umirovljeni branitelj koji se nakon dugotrajne parnice izborio za svoju ratnu mirovinu nakon što se na njega srušio ormar s registratorima. Milivoj je bio pripadnik vojne pravne službe. Nakon silnih životnih razočarenja, on je svoj mir uspio pronaći na selu. Sa susjedom Ljubicom, bivšom prvom pratiljom neimenovanog natjecanja za miss, ušao je u biznis s jajima. Kuća do kuće, kokošinjac do kokošinjca, Ljubica i Milivoj razvili su susjedski i poslovni odnos koji nije nimalo idiličan. Milivoj je krut, nespretan, ne baš naročito praktičan čovjek, idealist koji se u glavi bori s cijelim svijetom, što ga čini osamljenikom i svojevrsnom modernom varijantom Don Quijotea, dok pokraj njega živi Ljubica - samouvjerena žena, velikog životnog iskustva, nesalomljivi životni borac, ženstvena, putena, ali i duboko razočarana u muški rod…

Kronika seoske ljubavi ljubavna je komedija koja kroz period od četiri mjeseca kronološki prati stvaranje jedne netipične ljubavne veze. Ivan Vidić napisao je tekst o samoći i o potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine. U središtu njegove priče nije neki mladi par, već ljudi koji sa sobom nose velike terete životnih spoznaja i samim time daleko su oprezniji, sumnjičaviji prema otvaranju vlastitog srca. Što znači zaljubiti se u već ozbiljnim godinama? Nosi li to sa sobom veću dozu racionalnosti i nedoumica preko kojih koračamo kao preko klipova koje sami sebi podmećemo pod noge ne bismo li spriječili da još jednom u životu doživimo ogorčenja i razočarenja? Može li ljubav rasteretiti našu prošlost, naše strahove i frustracije? Sami smo sebi najčešće najgori neprijatelji, a to se kroz Vidićev humorističan i vrlo često groteskni jezik ponavlja kao lajtmotiv. Spajanje ovo dvoje ljudi na momente djeluje kao kompleksni psihološki rat u kojem pobijediti znači prilagoditi drugu osobu sebi, posložiti je sukladno vlastitim životnim doktrinama. A to je upravo ono radi čega se ljudi razilaze! Ljubica će reći: Poznajem sebe - kad bih bila prisiljena baviti se s njim, vrlo brzo bi došlo do toga da ga počnem popravljati, i kad mi to ne bi pošlo za rukom, a ne bi, došla bi mi želja da ga zatučem. I zato, u prvom redu, ovu Vidićevu kroniku možemo promatrati kao kroniku prihvaćanja drugog onakvim kakav jest, a to je temelj svake prave ljubavne priče. Zavodljiv, kompleksan, na trenutke pun apsurda, a opet beskrajno analitičan u sagledavanju današnjeg vremena, ovaj je tekst, samo naizgled, stvorio vrlo surovu sliku čovječanstva, no on je, istovremeno, zabavan i duhovit. Ljubica i Milivoj u bijegu su pred današnjim svijetom, no taj je svijet brži i lukaviji od njih samih. I zato, nakon svih manevara kroz koje su se obračunali s tim svijetom, došli su do utjehe pronađene u bliskosti, u ljubavi, u mogućnosti da život može biti i jednostavan.

U ovoj predstavi, čiji tekst potpisuje Ivan Vidić, a režiju Dario Harjaček, svoje su glumačke vještine demonstrirali Gordana Gadžić i Sreten Mokrović, dok je scenografija djelo Vesne Režić, kostimografija Dubravke Skvrce, a glazba Damira Šimunovića. Osim na sceni, Gordana Gadžić odradila je velik posao i iza scene - kao producentica i umjetnička ravnateljica Teatra Rugantino.

Financijsku podršku ovogodišnjim Ljetnim priredbama, za čiju se organizaciju već tradicionalno brine Centar za kulturu Grada Krka, pružili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija, Grad Krk i Turistička zajednica Grada Krka.