Otvoren postupak za proglašenje blaženim i svetim biskupa Antuna Mahnića

Prigodni program pod nazivom Sluga Božji biskup Antun Mahnić - jučer i danas vodila je Tanja Popec, urednica Hrvatskog katoličkog radija. Programom se željelo pokazati da su Mahnićeve vizije uvijek aktualne te i danas žive u Krčkoj biskupiji, ali i hrvatskom narodu. Postulator kauze mr. Saša Ilijić uvodno je naglasio kako se njime željelo istaknuti Mahnićevu eklezijalnost i pastoralnu usmjerenost na konkretnu zauzetost za čovjeka, narod i Crkvu. Svaka od tri cjeline programa odnosila se na jedan aspekt Mahnićevog djelovanja, a to su mladi, Hrvatski katolički pokret i svećenici. 

Prva cjelina započela je čitanjem Mahnićeve Oporuke mladima, a zatim su Matea Vidulić iz Malog Lošinja, Lovro Buničić iz Cresa i Robert Brozić iz Krka svjedočili kako mladi danas gledaju na zajedništvo, ulogu Crkve u njihovim životima i euharistiju. 

Drugi dio programa započeo je čitanjem dijela ovogodišnje adventske okružnice članovima Križarske organizacije u kojoj se podsjeća na Mahnićev stav: Ili katolik ili ništa! Bilo je to vrijeme zauzetih vjernika laika kao što su bili Ivan Merz i Marica Stanković, a biskup Mahnić bio je svjestan da treba povezati hrvatske katoličke intelektualce te je tako nastao Hrvatski katolički pokret. Iste stavove danas, 100 godina kasnije, nastavlja Križarska organizacija koju je okupljenima u Katedrali predstavio predsjednik Središnjeg križarskog vodstva Darijo Burjan.

Treća tema obrađena tijekom programa kojim se željelo vjernike što bolje upoznati s Mahnićevim djelovanjem bio je odnos biskupa Mahnića prema svećenicima. Naime, Mahnić je želio svete svećenike i vjerovao je da se do svetosti dolazi klanjanjem pred euharistijskim Kristom. Svoja iskustva o toj pobožnosti iznio je preč. Anton Toljanić, rodom iz Vrbnika u kojem se još uvijek nedjeljom moli Sveta Ura kako ju je utemeljio sluga Božji Mahnić.

Kroz svjedočenja mladih, članova katoličkog pokreta, svećenika i čitanjem tekstova iz Mahnićevih pisanih djela uspjelo se predstaviti samo dio bogatog opusa biskupa Mahnića. U zajedničkom hodu prema časti oltara, svi uključeni u kauzu za proglašenje blaženim i svetim polako će otkrivati prebogatu Mahnićevu ostavštinu.

Nakon uvodnog programa uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje o 93. obljetnici smrti biskupa Mahnića koju je predvodio krčki biskup u zajedništvu s nazočnim biskupima i svećenicima. U propovijedi je mons. Župan podsjetio kako je život sluge Božjeg Antuna Mahnića bio u znaku križa - rodio se na blagdan Uzvišenja svetog križa, umro na spomendan sv. Ivana od Križa, a geslo njegovog biskupskog služenja bilo je: U križu je spas! Iako je čitavo djelo spasenja u znaku križa, evanđelje nas poziva na radost. Čovjek koji nema u sebi radosti i poleta ne može biti vizionar, vedro gledati u budućnost. Upravo zato jer je Mahnićev život bio u znaku križa, Mahnić je bio ispunjen kršćanskim optimizmom, naglasio je biskup Župan.

Nakon završnog blagoslova u katedrali je započela prva sjednica otvaranja postupka za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjeg Antuna Mahnića. Kako bi nazočni vjernici mogli s razumijevanjem pratiti ceremoniju, njezine je dijelove objašnjavao vlč. Krešimir Dajčman, župnik u Linardićima. Sjednica je započela zazivom Duha Svetoga, a zatim je postulator kauze mr. Saša Ilijić pročitao izvatke iz molbe za otvaranje kanonskog postupka koju je uputio krčkom biskupu Županu. U molbi je detaljno naveden Mahnićev životopis i glas svetosti koji ga je pratio već za života kao te razlozi zbog kojih se postupak za njegovu kanonizaciju pokreće tek 92 godine nakon njegove smrti. 

Sluga Božji Antun Mahnić rođen je 14. rujna 1850. u Kobdilju u Sloveniji. Za biskupa ga je imenovao austro-ugarski car Franjo Josip I. 1896. godine, a papa Lav XIII. službeno ga je potvrdio iste godine. Kao biskup u Krku je ustoličen 27. ožujka 1897. Isticao se zaštitom pisma glagoljice, bio je osnivač Hrvatskog katoličkog pokreta, pokrenuo je tiskaru u Krku, a inicirao je i izdavanje više časopisa. Mahnićev najvažniji angažman bilo je okupljanje i odgajanje mladeži te širenje i obrana katoličkih moralnih načela u javnosti, prožetoj liberalizmom i sekularizacijom. Nakon Prvog svjetskog rata talijanske vlasti prognale su biskupa Mahnića u mjesto Frascati kod Rima. Posredovanjem pape Benedikta XV. vraća se u svoju biskupiju, ali bolestan i izmučenm odlazi u Zagreb na liječenje, gdje, na glasu svetosti, umire 14. prosinca 1920. Pokopan je na Mirogoju. Biskupovi zemni ostaci preneseni su 1929. godine u crkvu Sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a 2002. godine u Krčku katedralu.

Potom je pročitan proglas o namjeri pokretanja procesa koji je odaslan u sve župe, te - na latinskom i hrvatskom - dopis Nihil obstat kojim je Kongregacija za kauze svetih blagoslovila molbu biskupa Župana da se otvori postupak. 

Bilježnik prve sjednice Božidar Volarić obznanio je biskupov dekret o imenovanju članova radnih tijela u postupku. U Sudište su imenovani mons. dr. Slavko Zec za biskupskog ovlaštenika u kauzi, mr. Luka Paljević za promicatelja pravde, te Milka Mrakovčić za bilježničarku i arhivisticu, a u Povjerenstvo stručnjaka za povijest i arhivistiku dr. Franjo Velčić, dr. Anton Bozanić, te dr. fra Tomislav Mrkonjić. Imenovanim članovima povjeren je odgovoran posao ispitivanja o životu, krijepostima i glasu svetosti sluge Božje Antuna Mahnića, te su stoga, zajedno sa svojim biskupom Županom, prisegnuli na Sveto Evanđelje. Kako postupak za proglašenje blaženim i svetim uključuje i ispitivanje svjedoka o glasu svetosti sluge Božjega, postulator Ilijić predao je biskupu Županu popis predloženih svjedoka kojeg je biskup odobrio i predao promicatelju pravde u kauzi. Na kraju prve sjednice krčki biskup konstatirao je kako su ispunjeni svi preduvjeti i pročitao svečani proglas o otvaranju postupka za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjeg Antuna Mahnića. 

Vjernicima u krčkoj katedrali, među kojima su se nalazile i tri Mahnićeve pranećakinje, u nastavku se obratio mons. Jurij Bizjak, koparski biskup iz čije biskupije potječe Antun Mahnić, a slavlje otvaranja ovog biskupijskog postupka zaključeno je pohodom na grob sluge Božjeg i molitvom.