Predstavljanje knjige Informbiroovac - Uspomene iz Titova Alcatraza, Vladimira Bobinca

Predstavljanje knjige Informbiroovac - Uspomene iz Titova Alcatraza, autora Vladimira Bobinca, u organizaciji Grada Krka i Naklade Pavičić, održat će se 20. lipnja 2017. godine u Velikoj gradskoj vijećnici, s početkom u 20.00 sati.

O knjizi će kazivati: krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, autorov sin Tugomir Bobinac, povjesničar i saborski zastupnik dr. sc. Zlatko Hasanbegović te pisac i nakladnik, ujedno i urednik knjige Josip Pavičić.
Informbiroovac (stvarni ili potvoreni pristaša Rezolucije Informacionog biroa komunističkih partija - IB-a, SSSR-a i Staljina, protivnik Josipa Broza Tita) iz naslova ove knjige njezin je autor Vladimir Bobinac (Zagreb, 1923. - Krk, 2014.), čovjek koji je 1949., kao student povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nakon što ga je političkoj policiji prijavio prijatelj iz djetinjstva, izbačen s fakulteta i osuđen na dvogodišnju robiju, tj. na socijalni rad (kako se teška robija službeno nazivala), na Golom otoku. Optužili su ga da je informbiroovac ili ibeovac, a da nikad točno nije saznao zašto je stradao: pretpostavljao je da ga je na robiju odvela nevoljkost da pljuje po kolegama samo zato što su bili staljinisti.

Na golootočkoj robiji mučen je dvije i pol godine, tjeran, kao i svi drugi, da revidira svoje pogrešne stavove te da i sam, kao i svi drugi, postane mučitelj nerevidiranih logoraša. Dugo je prkosio, ali se najzad, kao i svi drugi, slomio i prihvatio batinu za premlaćivanje bande nerevidiranih. Pokajnicima (revidiranima) je život u logoru, bio nešto podnošljiviji nego onima koji će to tek postati, no svim zatočenicima, bez obzira na status (nerevidirani ili banda, revidirani i aktivisti), bilo je strašno. Morila ih je žeđ, glad, iscrpljivale boleštine, mučeni su teškim, uglavnom besmislenim radom (prenošenje i tucanje kamena), ponižavani su i tretirani otprilike kao logorska gamad, uši i stjenice, no sve je to bio lakši dio života na Golom otoku. Najteže im je padalo sudjelovanje u okrutnom, neljudskom procesu preodgoja drugih logoraša, u njihovom ponižavanju i svakovrsnom mučenju. To ih je pogađalo više od svega drugoga, to ih je izjedalo i razaralo im dušu.

Kad je autor ove memoarske knjige pušten iz logora, imao je 46 kilograma i traumu od 46 tona o kojoj je šutio 40 godina! A kad je početkom devedesetih progovorio, nije zašutio do smrti. Uz ostalo, samoinicijativno je s Krka, kao volonter, bez konkretnije pomoći društva, organizirao svojevrsnu turističku gerilu, tj. izlete na Goli otok, u kojima je sudjelovao i kao stručni vodič koji barata činjenicama i kao svjedok pun masnica na tijelu i duši stečenih u tom zloglasnom Titovu Alcatrazu.

Dio je Bobinčeva govora o Golom i knjiga Informbiroovac, napisana u povodu šezdesete, naravno prešućene, obljetnice osnivanja logora na Golom otoku (1949. - 2009.), u kojem je do njegova ukidanja 1988. robijalo oko 30.000 zatočenika, od kojih oko 4.000 iz njega nikad nije izašlo.
 
Plakat [.pdf]