Predstavljanje monografije krčkog slikara Mihovila Depopea

Vjernost klasičnim temama, piše Gabout, vedutama i krajolicima primorskoga, posebno krčkoga podneblja, štafelajnome slikarstvu, te tradicionalnim tehnikama, osobito akvarelu, one su karakteristike koje su Depopeovo stvaralaštvo već davno prepoznatljivo profilirale kao zavičajno slikarstvo. I po tome je on mnogima danas znan. Međutim, kad se nakon više od 50 godina autorova javnog umjetničkog djelovanja, sagleda kroz monografiju Depopeovo stvaralaštvo u cjelini, uočava se da su zavičajni motivi tek jedan pol njegova likovnog zanimanja. A da je tom mimetičkom, narativnom, prepoznatljivom polu uvijek bio suprotstavljen onaj drugi - eksperimentalni, rastvarajući, apstrahirajući pol, gdje je Depope bojom i svjetlom rastakao motiv do njegove apstraktne neprepoznatljivosti. Zato je u stvaralaštvu ovoga umjetnika danas ne samo zanimljivo, nego i uzbudljivo pratiti tu njegovu oduvijek prisutnu dvojnost pristupa: s jedne strane tu je promišljeni sistem, a s druge želja za potpunim oslobađanjem; s jedne disciplina, a s druge temperament; s jedne krotkost i mirnoća ruke, a s druge neobuzdana gesta. U zavičajnim motivima on je do virtuoznosti izbrusio tehniku akvarela, istražujući u tom mediju krajnje domete svoga izričaja. U apstraktnim motivima (kojima se gotovo potpuno okrenuo posljednjih desetak godina) usavršio je do translucentnosti tehniku akrila, dostižući ovdje svoje vrhunce u ciklusu Prozori, gdje je kompozicija maksimalno motivski pročišćena, centralno zgusnuta i apstrahirana, s uvijek prisutnom karakterističnom plavom bojom, punom svjetla i prostornosti.

 

Pozivnica [.pdf]