Vrtićari saznali koliko duga može biti jedna priča

Ova kazališna igra, čiji tekst i režiju potpisuje bugarski redatelj Alexandar Ivanov poznat pod pseudonimom Sunny Sunninsky, i nakon dvadeset uzastopnih godina izvođenja scenu je iznova prepustila dvama glumcima - u našem slučaju Vjerici Vidov i Draganu Veseliću - koji su, pomažući se jedino sklopivim zidarskim metrom, mališanima vješto prenijeli bajku o Caru, pjetliću i zlatniku, i to s ciljem da im osvijeste osjećaj za pravednost. Dvoje raspoloženih protagonista - animatora, pred jednako raspoloženom publikom, tako je iznijelo priču o priči koja nema kraja i koja se ne može izmjeriti, a zanimljivo je spomenuti kako je upravo metar iskorišten kao primarni dio scenografije jer njime glumci znalački iscrtavaju scenu, kao i sve ono što sadržaj predstave zahtjeva. Prema tome, pažljivim rukovanjem tim neobičnim rekvizitom, u jednom trenutku nastaje pjetlić, da bi već u drugome imali iscrtanog kralja, ribu, žabu ili zmaja. No, čitava radnja pokrenuta je dukatom koji svome vlasniku može priuštiti sva blaga svijeta, s time da priča završava spoznajom kako se u osnovi svega nalazi krug, simbol vječnosti i beskraja, pa tako borba za dukat - između pijetla i cara - sa svime onime što on utjelovljuje, ako mu se ne odupremo (a trebali bismo), može trajati zauvijek.

Ova maštovita predstava, koja se s podjednakim žarom može pratiti i nakon više od petsto uprizorenja, nagrađena je na ljubljanskom festivalu Lutke (2000.) i zagrebačkom festivalu Naj, naj, naj (2001.).