Krčani upoznati s konceptom tranzicije i/ili dobre ekonomije

O temi je, pored Zorana Skale, kazivao Nenad Maljković, voditelj Nacionalnog tranzicijskog središta za Hrvatsku, prikazavši ovom prigodom dokumentarni film U tranziciji 2.0, redateljice Emme Goude, koji u globalni tranzicijski pokret uvodi nizom od 16 inspirativnih priča snimljenih na sedam kontinenata.

Ovo događanje, ističe na početku Skala, trebalo bi biti osobito zanimljivo mladima i nezaposlenima, budući da film obiluje primjerima kako se što bolje snaći u neizvjesnoj današnjici, jer nas, kao što je rečeno u prethodnom predavanju, obzirom na stanje resursa i dostupnost hrane, ne čekaju bolja vremena. Stoga, jedini izlaz možemo pronaći u drugačijem samoorganiziranju, vezanom kako uz hranu, tako i sve ostale aktivnosti, jer u situaciji kakva je danas nemamo što čekati!

Film U tranziciji 2.0, tumači Maljković, sastavljen je od čitavog niza primjera iz kojih možemo vidjeti što ljudi rade u suradnji sa svojim susjedima, odnosno najbližim okruženjem, kako bi se nosili s tri krize u kojima trenutno živimo: klimatskoj, krizi neobnovljivih resursa (koji postaju sve skuplji i sve manje dostupni) i ekonomskoj. Kada se u ovom kontekstu raspravlja o tranziciji, onda se ne misli na prelazak jednog političkog uređenja u drugo, već o prelasku iz načina života kojim se potrebe ljudi zadovoljavaju na način koji nije održiv, u način života u kojem se potrebe ljudi zadovoljavaju na način koji je održiv. Pod ljudskim potrebama ovdje se doslovno misli na one najosnovnije poput hrane i vode, stanovanja, energije za grijanje i hlađenje, energije i tehnologije za prijevoz, dakle na sve ono od čega je sačinjena naša svakodnevica. Što se zadovoljavanja tih potreba tiče, nastavlja Maljković, mi smo izrazito ovisni o centraliziranim, državnim i konvencionalnim sustavima, a pod utjecajem triju kriza, oni postaju sve manje pouzdani i sve manje sposobni zadovoljiti ih. U tranzicijskom pokretu odgovor leži u nečem što se zove lokalizacija, razvijanje lokalne otpornosti, iliti stvaranje sustava koji su pod kontrolom lokalne zajednice i koji služe za zadovoljavanje potreba u lokalnoj zajednici. Na neki način, radi se vraćanju praksama koje su u prošlosti bile aktualne kada se puno toga što je služilo zadovoljavanju životnih potreba osiguravalo u krugu od pedesetak kilometara, i to u suradnji s neposrednom okolinom. To je tranzicija o kojoj govorimo, a ujedno i dobra ekonomija! Ekonoma koja je loša, ističe Maljković, ali koja se nažalost podrazumijeva, ide u korist trima spomenutim krizama. Ona ne uništava samo financijski sustav već uništava, i okoliš, i zajednicu, ponajviše radi njezine usmjerenosti na gospodarski rast, što je možda bilo smisleno u 19. stoljeću kada smo bili na početku iskorištavanja resursa, dok bismo sada, kada taj rast zbog različitih ograničenja više ne može egzistirati, trebali pronaći način da ekonomski drugačije funkcioniramo. Prema tome, od loše bismo se ekonomije, u kojoj su novac i sve njegove implikacije na prvom mjestu, trebali okrenuti dobroj ekonomiji, u kojoj novac nije na prvom mjestu i koja traži ravnotežu između očuvanja zajednice, očuvanja okoliša i financijskog sustava, gdje su odnosi među ljudima puno važniji od samih transakcija. Tranzicijski pokret nastao je 2005. godine, u Irskoj, u primorskom gradiću Kinsaleu, iz jednogodišnjeg studija permakulture (pristup osmišljavanju i dizajniranju održivih sustava) uklopljenog u program tamošnjeg otvorenog učilišta. Jedna od grupa s tog studija radila je na projektu kako u Kinsaleu, u roku od dvadeset godina, bitno smanjiti upotrebu fosilnih goriva, a pritom povećati kvalitetu života. Taj su program potom prihvatile lokalne vlasti, a nakon što se pročuo, vrlo su se brzo javili ljudi iz drugih mjesta htjevši pokrenuti vlastite inicijative. Rob Hopkins, učitelj permakulture koji je vodio edukaciju, vratio se u svoje rodno mjesto, engleski Totnes, gdje se također okupila grupa entuzijasta koja je isto napravila za taj grad, a kako im se učinilo važnim inzistirati na takvom načinu rada utemeljili su neprofitnu organizaciju nazvanu Transition Network kojoj je zadaća podržavati djelovanje sličnih grupa. I u Hrvatskoj su srodne aktivnosti, zaključuje Maljković, započele na tečaju permakulture održanom 2010. iz kojeg su se potom razvile različite inicijative, pa tako sve do ZMAG-a - Zelene mreže aktivističkih grupa, koja od 2013. godine ima potpisan ugovor s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva, i to kao jedan od sedam centara znanja koji promiče održivo življenje i razvoj permakulture. ZMAG je također, sukladno sporazumu potpisanom s asocijacijom Transition Network, Nacionalno tranzicijsko središte za Hrvatsku.