Decentralizacija kao preduvijet uspostave nove regionalne politike

Sastanak je naime potaknut studijom Instituta za javne financije koji je došao do metodološkog okvira za ocjenu neto fiskalnog položaja hrvatskih županija između 2011. i 2013. godine te po utvrđenim ključevima obavio raspodjelu od oko 129 milijuna kuna prihoda i rashoda proračuna opće države po županijama. Prema dobivenim rezultatima, od 20 županija i Grada Zagreba, samo četiri bilježe pozitivnu neto fiskalnu poziciju po stanovniku, redom Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija, što znači da bi jedino one mogle zadovoljavati sve javne funkcije bez pomoći iz drugih izvora, međutim zbog neracionalne raspodjele novca koji odlazi u centralnu blagajnu i njihov je razvoj usporen, radi čega je i tijekom krčkog sastanka otvorena tema nužnosti uspostave nove regionalne politike.

Nije teško spoznati kako Istra, Kvarner, njihovi otoci i gradovi, navodi Vasilić, imaju mnogo toga zajedničkog, kako u povijesnom smislu, tako i relaciji gospodarskih, odnosno političkih odnosa, pa su zato danas i otvorene mnoge teme. Međutim nama u Primorsko-goranskoj županiji i njezinim gradovima, postaju itekako zanimljiva dobra iskustva Istre po pitanju županijske, odnosno regionalne decentralizacije te izvrsnog upravljanja sustavima na razini gradova i općina, a koji su po zakonu u nadležnosti županija. Naime, u Istri kompletan sustav županijskih lučkih uprava, koncesioniranja na pomorskom dobru, izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, upravljanja školama itd. preuzimaju gradovi, što znači da im županije prenose navedene nadležnosti, dozvoljavajući im da po modelu supsidijarnosti optimalno, efikasno i racionalno upravljaju institucijama koje su im povjerili. Pored toga, ističe Vasilić, Istra ima izutetno dobra iskustva oko suradnje lokalnih jedinica i objedinjavanju zajedničkih poslova, također u smislu postavljanja optimalnog i racionalnog sustava upravljanja kako bi građani dobili maksimum, tj. najbolju uslugu, i to za najmanji trošak javne administracije. Stoga je i jedna od tema ovog sastanka bila na koji način te dobre modele i iskustva prenijeti na našu političku stvarnost. Međutim, kada pogledamo nacionalni okvir onda postaje itekako važno koliko tko stvara, kakva je raspodjela nacionalnog bogatstva i resursa, tko njima upravlja te kako se državni proračun troši, pogotovo s aspekta Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske na kojeg je PGS svojevremeno podnio i ustavnu tužbu zato jer kao jedini kriterij za raspodjelu i potpore uvodi poznatu indeksaciju razvijenosti pojedine regije ili grada u odnosu na prosječnu razvijenost Hrvatske. Budući da je naš indeks razvijenosti u odnosu na hrvatski prosjek iznad 1,25, mi zasad možemo realizirati vrlo malen broj kapitalnih projekata koje financira državni proračun, iako je prema podacima iz studije Instituta za javne financije vrlo je jasno da nakon što država plati sve izdatke i sve servise koje financira u našim gradovima i regijama, jedino u Gradu Zagrebu, Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Zagrebačkoj županiji, po stanovniku bilježi višak, dok je u svim ostalim županijama u minusu. Upravo smo na tu činjenicu, zaključuje Vasilić, htjeli ukazati, tim više što su Istarska županija i Grad Pula naručitelji spomenutog materijala.

Iako smo desetak godina na različite načine pokušavali doći do podataka što nam ih je otkrila predmetna studija, a koji bi trebali biti javni i svima dostupni, tumači Miletić, to nam nije pošlo za rukom, stoga smo je morali sami izraditi. Ono što nam je potom pokazala karta neto fiskalnih pozicija po stanovniku jest činjenica da je sustav dugoročno neodrživ zato što su izuzev Istarske, Primorsko-goranske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba koji ima poseban status, sve ostale županije u minusu. Naime, sustav je pretjerano centraliziran, ističe Miletić, a mi smo svojim postupcima, kojima svjedoče brojni primjeri iz prakse, dali podršku modelu decentralizacije i supsidijarnosti, kao jednom od temeljnih principa djelovanja Europske unije. Postojeći, neodrživi sustav stoga bi trebalo mijenjati na način da se regionalnim jedinica, gradovima i općinama omogući veća participacija u upravljanju svojim sredinama, i to ne samo kada je riječ o novcu već i ovlastima, jer često su alati za rješavanje pojedinih problema u ingerenciji nekih viših istanci. Prema tome, ono što bi neupitno trebalo mijenjati na bolje, zaključuje Miletić, svakako je stupanj decentralizacije, a kao dobre primjere imamo (značajno decentralizirane) euprske zemlje poput Njemačke, Danske ili Švicarske.