Predstavljen monografski prikaz likovnog stvaralaštva Mihovila Depopa

Smatram da je roditi se i odrastati u Šotoventu na Krku, uvodi Žužić, prije osamdesetak godina bila prava privilegija, zato što su Šotovento i sam Krk u to vrijeme nudili mogućnost da se svakodnevno bude u doticaju sa svime što je elementarno, a to znači i najvažnije. S vodom, s kamenom, sa zrakom, s vatrom, sa životinjom, s ponekom biljkom, sa živućima i s umirućima, i vjerujem da je Depope kasnije, kada je nastupilo vrijeme da napravi iskorak iz takvog Šotoventa uvijek bio jači i u prednosti, za jednostavnost, izdržljivost i snalažljivost. O tome, pored ostalog, govori knjiga koju danas predstavljamo čija je autorica znana likovna kritičarka Višnja Slavica Gabout.

Uvjek mi je veliko zadovoljstvo, započinje Gabout, sresti se s Mihovilom Depopeom, a ti susreti traju već sigurno dvadesetak godina, surađujući s njime najprije na samostalnim izložbama. Međutim pred nekoliko se godina, javila ideja da se krene u prikupljanje građe za monografiju jer on je istinski zaslužuje. Naime, u ovom trenutku Depope je jedan od naših najstarijih profesionalnih slikara, a monografija pred nama nudi uvid u njegov život i njegovo djelo, od samih početaka, pa sve do posljednje nastalih radova. Jako mi je drago, nastavlja Gabout, da je Krk prepoznao Depopa kao svog značajnog slikara te da se upravo iz te činjenice rodila ideja o ovoj knjizi nakon čega se krenulo s realizacijom, a obzirom na recesijske prilike ona je nastajala dobre četiri godine. Iako sam znala da Depope neprestano slika i crta, nakon što sam vidjela tu silnu količinu akvarela, trebalo je iz nje izdvojiti one najreprezentativnije, koji će na najbolji mogući način predstaviti njegov cjelokupan opus. Međutim, to nisu bili samo akvareli, po kojima je Depope najviše znan, već i akrili, pružajući širok spektar tema od figuracija, zavičajnog slikarstva, veduta i pejzaža, pa sve do apstrakcija kojima je osobito posvećen posljednjih godina, iako su one dijelom njegovog opusa od samih početaka. Upravo ta paralelnost, inzistiranje na brušenju i jednog i drugog pola njegovog stvaralačkog svijeta, duboko fasciniraju, jednako kao i zavidna razina poznavanja tehnike akvarela. Način na koji Depope slika, stvarno treba doživjeti, jer njegov je potez gestualan i u nekoliko točaka on uspjeva dobiti figuru, a u par poteza čitav pejzaž. Stoga nije bitno jesu li formati radova maleni ili veliki obzirom da uvijek djeluju monumentalno i prostorno, zahvaljujući izuzetnom osjećaju i ruci za akvarel. Međutim, kada radi u akrilu, inače prirodno zasićenoj boji, Depope i tada uspjeva postići prosvjetljenost, transparentnost i prozračnost kao da se radi o akvarelu tako da i radovi u toj tehnici vibriraju i imaju prostornost. Boja koja je obilježila baš te radove, tumači Gabout, jest plava, ali ne hladna i distancirana, već topla, jer radi se o plavoj ovog podneblja koja kao da je skupila svo sunce Mediterana. Depopu posvećenu monografiju otvara priča o njegovoj ranoj fazi kada je negdje pedesetih godina prošlog stoljeća u svijet likovnosti ušao crtežima. Radi se o sjajnim radovima koji bilježe njegov boravak u Kastvu, tamošnje ambijente, krovove, ulice, a kod kojih je očito da su nastali sigurnom rukom, ukazujući na disciplinu duha i razmišljanja iz čega se vidi da je Depope krajnje disciplinirao krenuo u crtački postupak premda raspoloženo budući da je taj crtež ponegdje dramatičan, ponegdje lirski, a ponegdje narativan, međutim uvijek dobro organiziran i kadriran. Iz toga proizlazi kako je Depope već pedesetih godina imao discipliniran i razrađen odnos prema likovnosti. Gledajući cijelo Depopovo stvaralaštvo, zaključuje Gabout, otkrivamo motiv prozora najprije u akvarelu, a kasnije, od 2007., i akrilu, kao svojevrsnu reminiscenciju doživljaja iz djetinjstva, svjetlo i odsjaje svjetla koje je on još kao dijete hvatao na staklu prozora gledajući van, pa su tako i ti njegovi radovi kao okna prozora koji gledaju prema suncu, prema nebu, oblacima i atmosferi.
Najprije trebam zahvaliti autoru, navodi Lenić, što mi je ukazao povjerenje da mu grafički riješim monografiju. Naime, knjiga (na koricama) započinje Prozorima sreće, aludirajući tako na optimizam kojim Depope zrači. Autorica koncepcije i teksta je Višnja Slavica Gabout, dok fotografije potpisuje Riječanin Iztok Žorž. Izlazak ove publikacije, zaključuje Lenić, bio bi nemoguć bez značajne financijske potpore Grada Krka i Turističke zajednice Grada Krka, a treba napomenuti kako u posljednje vrijeme, čak ni u Rijeci, nije izdana ovakva monografija.

Listajući ovu knjigu, ističe Vasilić, uvjeren sam kako je potpisuje nabolji tim ljudi. Jednako sam tako siguran da je ovako uspjelu knjigu bilo moguće napraviti zato što su pred sobom imali velikog slikara - Mihovila Depopa, čovjeka koji je dosad izradio mnoga kvalitetna slikarska djela. Ovom prilikm, zaključuje Vasilić, moram zahvaliti našem umjetniku na doniranim slikama koje su ovom prigodom i izložene, a kojima se na najbolji mogući način zahvalio Gradu na pomoći pruženoj u realizaciji monografskog prikaza njegovog stvaralaštva.