Prvomajski inkubator, međunarodna skupna izložba na temu Politički apsurd

Prvomajski inubator tako čine dva samostalna, ali ipak zavisna, konglomerata: skupna tematska izložba dopunjena predavanjem i koncert otočkih demo bendova ojačan nastupom nešto poznatijih gostiju. No redci koji slijede posvećeni su nastojanjima likovnjaka. Postav ovogodišnje izložbe u odnosu na prošlogodišnji otkriva radove inozemnih autora iako ne zanemaruje ni domaće snage koje su jednako progresivno odgovorile na uvijek aktualnu intrigu političkog apsurda! 

Kako nam Wikipedija otkriva apsurd je nejasan, nelogičan ili pak neobičan događaj/fenomen posve suprotan uvriježenoj logici, dok ga Albert Camus označava kao posvemašnju besmislenost života, koja se ne može dekonstruirati putem revolta. No, zašto politički? Međunarodni praznik rada koji svoje korijene ima u odluci američkih sindikata da, inspirirani pobjedom svojih kanadskih kolega, krajem 19. stoljeća zahtijevaju donošenje zakona koji im jamči pripadajuća prava, tako postaje gotovo idealnom prilikom za ispipavanje društvenih intriga, ali i borbu ne samo s evociranim demonima. Politički apsurd savršeno prezentira suvremenost - on je materija koja popunjava društvene pore, a da bi ga se osjetilo potrebno je otvotiti oči, i to nevažno u kojem smjer! Politički apsurd tako čvrstom rukom gospodari osobnim identitetima kao i uokolo namotanom spiralom. Jer čovjek više ne poznaje sebe, a kolektiv se posve pogubio!

Darko Drljević (MNE) svojim (s)likovnim komentarima otkriva svima dobro poznate odjeke politikanstava različitih društvenih sfera. Mishka Henner (GB) portretima Bradleya Manninga i Juliana Assangea ukazuje na pentagonski skandal Wikileaksa(.org) kritizirajući pritom koncept političke kampanje Baracka Obame tijekom američkih izbora 2008. Instalacijom Kubanci Željko Bosanac (HR), referirajući se na osvetnički odnos Amerike spram Kubi, istražuje neskrivenu interakciju dviju stvarnosti - otvorene i zatvorene - koje egzistiraju kao činjenice s vlastitim poetikama i načinom prosuđivanja. Naime, upoznati smo s represivnošću politike, a apsurdno je to da i nakon teško realiziranog otvaranja podliježemo uniformiranju. Radomir Đukanović (SRB) ciklusom Heroine i kolažiranim grafičkim triptihom warholovski materijalizirane duhove prošlosti i pripadajuće im simbole, transformira u kult. Nseabasi Akpan (NG) dokumetarističkim foto projektom Democarzy daje izravan uvid u nasilje uzrokovano izbornim previranjima u svojoj zemlji. Novom hrvatskom zastavom Tonči Žužić (HR) ukazuje na apsurdan položaj autokratskih korporacija koje diktiraju nelogičnu dinamiku nacionalnog gospodarstva. Konstantinos-Antonios Goutos aka the[video]Flâneu®, pod novim pseudonimom the artwertease® (GR) video-radovima ameri.ka I i talib.bites I, pruža presjek ideologija Sjedinjenih Američkih Država putem slogana s tamošnjih predsjedničkih izbora u posljednjih 150 godina, odnosno fragmente govora američkog predsjednika Baracka Obame održanog na vojnoj akademiji u West Pointu (01. prosinac 2009.) tijekom kojeg je otkrivena nova (iliti stara) strategija rata u Afganistanu. Sarah Beck (CAN) kinetičkom skulpturom Dirty Loonie ukazuje na sve apsurdnije ekološke probleme uzrokovane bezglavom trkom za kapitalom. Mario Depicolzuane (HR) vizualnim identitetom ovogodišnjeg Prvomajskog inkubatora, inspiriranim aktivizmom, ukazuje na u nas rijetko korištenu konceptualnu dimenziju grafičkog dizajna. Zdenko Radovanić (HR) instalacijom Šuplje, Gluho, Prazno, Možda poručuje kako je orjentacija na antagonizam lijeve i desne strane građane, ali i samu sebe, dovela do potencijalne letargije. Telefon nema funkciju, brojevi ne postoje, iz sterilnih glava kaplju razvodnjene iluzije predizbornih obećanja. Apsurd do apsurda, a nadu jedino budi tekućina koja sugerira ispiranje njihove moći. Tina Erjavec (HR) instalacijom Politika kiča istražuje zrcalnu identifikaciju političkih besmislica u kojima je izražen fenomen i specifična težnja ka mistifikaciji i demagogiji u odnosu na umjetnički kič. Jer svijet politike - svijet je kiča! A poput općeg i politički je kič obilježen ispraznošću i prozaičnošću. No, iako isprazan on nije nevin. Igor Gržetić (HR) računalnom grafikom dictators (as) pornstars ukazuje na moment perverzije koji upravlja sviješću pornofila, a isti se prepoznaje i u vladajućim navikama suvremenih političara. Matic Kos (SLO) slikama Vivisekcija i Pinakoteka zatrpanim ikonama današnjice evocira emocionalnu napetost između ljudi i svijeta kojeg su sami kreirali. Interaktivnom instalacijom Stvarnost - Iluzija demokracije - Iluzija!!! Zlata Bilić-Dvoržak (HR) i Danijel Maoduš (HR) potvrđuju činjenicu da se pokušaj djelovanja civilnog društva svodi na puku iluziju. Saša Lončarić (HR) sintezom karikature i stripa komentira sapunicu nastalu oko besmislenog graničnog spora između Hrvatske i Slovenije. Ante Kuštre (HR) performansom NDH2O - aukcija aludira na relativnost nacionalih identiteta i entiteta, a performansom Etički predizborni govor na (bez)vrijednost demagogije koja prožima većinu predizbornih akcija. Katija Horvath (HR) instalacijom Njihovo ime to je njihov prljavi veš poziva na promišljanje i prihvaćanje gledišta koja se bitno razlikuju od općeprihvaćenih. Pričom o tome kako smo mi… i o tome kako nas oni…Vedrana Stipić (HR) kroz prizmu ironije i cinizma zadirkuje glasače zbog svega što su moćnicima dopustili da kreiraju, dok zastavom Nestaje nam Lijepa naša!! podsjeća kako nam od toliko željene države nije mnogo ostalo - iako još nije došao kraj! Nenad Jalšovec (HR) parafrazirajući dobro poznate reklame sladoleda radom Point of sale poster otvara raspravu o odnosu tržišta i ideologije, ukazujući na double entende između tržišta ideologija i ideologije tržišta. Petar Đakulović (HR) slikom Pinocchio loves president and his little pal daje satiričan osvrt na začarani krug laži koji karakterizira svijet političke retorike. [Igor Gržetić]

 

Katalog [.pdf]

Plakat [.pdf]