Vizije geneze i/ili apokalipse Vice Tomasovića u krčkom Decumanusu

 

Katalog [.pdf]

 

Fantazmogorične ikonografije, piše u predgovoru kataloga Igor Gržetić, česte su u materijaliziranim vizijama, bilo da se materijaliziciju priziva riječju iliti slikom, skulpturom, fotografijom, filmom, a ponegdje ritualnim plesom i performansom. Upravo nam na to ukazuju svjetovi koji svoje uporište pronalaze u prizorima geneze i apokalipese, njihovim alternativama i beskrajnom nizu alternacija što ih vode snoviđenja, halucinacije i magijsko-evokacijske prakse. Dante Alighieri, John Milton, Hieronymus Bosch, Jan Mandyn ili Giuseppe Arcimboldo, samo su neki od drevnih vizionara na čijem su nasljeđu gradili predstavnici novijih struja fantastike i nadrealizma poput Yvesa Tanguyja, Dade Đurića, Ernsta Fuchsa, Gigera, Matthewa Barneyja ili Ridleyja Scotta, dok u posljednje vrijeme - vrijeme hipermodernističkog neorealizma - sve češće susrećemo (ikonografski) srodne sadržaje redefinirane mitom o biologiji sukreiranoj injekcijom genetskog inženjeringa. Sve nas to vodi do jedne sasvim drugačije fantazme (izmišljenog svijeta i njegovog sadržaja), koja prema lacanovskoj teorijskoj psihoanalizi predstavlja čvor u kojem se spajaju želja i njezin imaginarni objekt, a u čijoj strukturi naziremo dvije istine: sadržaj opisiv riječima i ono na svjesnoj razini neizrecivo - nesimbolizirano. Prema tome, lacanovski gledano, fantazam se, govorimo li o svijetu likovnosti, definira kao ekran koji promatrača odvaja od njegove realnosti, postajući tako svojevrsnom formom nesporazuma, što znači da slika, u širem smislu značenja te riječi, ne može vizualizirati stvarnost (čemu u prilogu idu i Gombrichova zapažanja), već, naprotiv, promatrača i svijet koji ga okružuje razdvaja putem vizualne konstrukcije. Barijera koju u djelima Vice Tomasovića čini slikarsko platno potvrđuje spomenuto. Njegove vizije ne predstavljaju svijet kakvim ga vidimo, ili barem to mislimo, već je on uokviren fantazmom. No, o kakvoj se fantazmi radi? Nadovezujući se na sjevernjački manirizam opterećen začudnošću i skrivenim simolizmom te najčešće dijaboličke predodžbe suvremenih predstavnika fantastičke umjetnosti, poput onih Gigerovih, koje u posve novu relaciju, zaobilazeći etiku, dovode estetiku i erotiku, Tomasović stvara pjezaže lišene konkretnog prostora, ali ispunjene serijom hibridnih entiteta međusobno povezanih fizičkom interakcijom koja naposljetku navodi na jedno drevno načelo - horror vacui. Taj temeljni princip u aristotelovskoj fizici koji tumači kako je sav prostor u cijelosti ispunjen, motivirao je mnoge da se, u pokušaju njezina dokidanja, suoče s prazninom. Tako i Tomasović svoje slikarske površine, od ruba do ruba, ispunjava kišom humanoidnih bića, isprepletenih varijacijama na teme povezane s modificiranim oblicima flore i faune. Taj pomno iskreiran panteon, kojem dodatnu neobičnost osigurava prihvaćanje načela (hiper)realizma, mogao bi biti akterom geneze iz zasad još uvijek nepoznate verzije Petoknjižja koja otkriva evoluciju hibrida u oblike života kakve danas znamo. Međutim, ako priču postavimo inverzno, Tomasovićeve kreacije svjedoče nam o budućnosti u kojoj smo s eksperimentimranjem otišli predaleko, stvorivši možebitne bio-kiborke, agresivnu fuziju životinje i biljke iliti biljke i čovjeka. A možda su baš takvi entiteti nekad nastanjivali Pannotiu, Rodiniu i Pangeu, očuvavši se sve do danas u formi arhetipa, kao nasljeđene tendencije ljudskog uma da formira mitološke motive.

Izložba Prima Materia Vice Tomasovića, kojom je ove godine ujedno predstavljen i program Krk LANDarta, ostaje otvorena do 05. svibnja, s time da je postav moguće razgledati od ponedjeljka do subote, između 10.00 i 12.00 te 18.00 i 20.00 sati, ili uz prethodnu najavu organizatoru telefonom na 051 220 041, odnosno mailom na kultura@gradkrk.net.