Gostovanje retrospektive Ljubav i otpor Ivane Popović u gradu Krku

Retrospektivna izložba Ivane Popović što se priređuje u gradu Krku, u Galeriji Decumanus, bit će podijeljena u dvije skupine radova, tako da će, unatoč manjem obujmu, publika moći vidjeti glavninu radova iz postava u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.

Otvorenje prve izložbe bit će 01. lipnja, u 21.00 sat, a odvijat će se kao dio programa obilježavanja Dana Grada Krka. Tom prigodom održat će se i koncert Leta 3, i to s početkom u 22.00 sata na Trgu krčkih glagoljaša. Na izložbi, koja traje do 19. lipnja, predstavit će se performans, kostimografija i kiparstvo Ivane Popović, te slike, crteži i kolaži iz ciklusa Zecomanija i Singer Sing. Drugi dio otvara se 21. lipnja, u 21.00 sat, i traje sve do 03. srpnja, a obuhvatit će slikarski opus, modni dizajn i ciklus Žrtva mode.

Krk nije slučajan odabir ovog gostovanja. Naime, manje je poznato da je Ivana upravo na Krku započela raditi rane modne igrokaze i performanse još kao studentica Akademije likovnih umjetnosti, 1989. godine. Cijeloga života bila je neraskidivo povezana s otokom, zaljubljena u more, ronjenje i njegova prirodna bogatstva. Tu je živjela ljeti, ali i posljednjih godina života kada se bavila restauracijom starih kamenih kuća i izradom mozaika.

Ivana Popović akademska je kiparica i multimedijska umjetnica, koja se posvetila istraživanju i povezivanju brojnih umjetničkih disciplina: performansa, modnog dizajna, kazališta, kostimografije, kiparstva, slikarstva, crteža i primijenjene umjetnosti. Ona je jedna od najintrigantnijih suvremenih umjetnica koja je svojom preranom smrću ostavila javnosti nedovoljno poznat opus koji je prvi puta obrađen i prezentiran na retrospektivi u zagrebačkom MSU-u, održanoj ove godine, između 21. ožujka i 28. travnja.

Još kao studentica kiparstva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, djelovala je na nezavisnoj kazališnoj sceni kao voditeljica kazališnih skupina - Studio kinetičke figurativne skulpture Linija manjeg otpora i Virus Teatar Michelangelo povezujući pokret, kiparstvo, kazališnu režiju i kostimografiju. Već se na prvim izvedbama (revija šešira na trgu Kamplinu u Krku, a potom u zagrebačkom Kulušiću 1989., predstava Ribizl bomba na Eurokazu 1991.) pojavljuju elementi koji će trajno obilježiti njezin rad. To su sklonost igri, parodiji, travestiji i ironiji, skulpturalnosti kostima i preobrazbi tijela kostimom, te umjetnički aktivizam i kritička pozicija koja je prisutna kroz njezino središnje umjetničko i životno načelo, tzv. etiku estetike. Ostvarila je zapažen kostimografski opus za više od dvadeset predstava u Sloveniji i Hrvatskoj (na predstavama Montažstroja, Dragana Živadinova, Marka Peljhana, Ivice Buljana, Krešimira Dolenčića, Ivana Lea Leme i drugih).

Njezino djelovanje na području mode baziralo se na neobičnim i provokativnim, društveno aktualnim i kritički osmišljenim modnim revijama, te je rijedak primjer autonomnog i radikalnog redefiniranja okvira i mogućnosti djelovanja na polju modnog dizajna. Odjeću je šivala sama te je ručno bojala i oslikavala tkanine. U seriji projekata Žrtva mode i Standard konfekcija najjasnije je simbolički upisana Ivanina profesionalna i privatna kritika modnog sustava. Prikaz modne procesije koju je izvela 1995. u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti pod nazivom Madona: Ja sam trudna, Ja: Ja sam žrtva mode!, dobio je globalnu vidljivost emitiranjem na MTV-u u emisiji Pulse.

U vizualnoj umjetnosti ostvarila je raznorodan opus: slike, kolaže, crteže, skulpture, instalacije, a osobito su joj zapaženi ciklusi Singer Sing, Zecomanija, Bad Bad Boys, Dokumentarno ladanje, te slike koje su nastale na Palmižani. Nije ju zanimalo istraživanje forme, nego prikaz trenutka i doživljaja, prijenos emocija i priče. Uvijek joj je čovjek bio u središtu, a priroda drugi izvor nadahnuća. Poticaj je često pronalazila u preuzimanju motiva iz bogatog repertoara tzv. visoke i popularne kulture.

Ivana Popović dugogodišnjim je projektom Promatrači, koji započinje 2011. i kontinuirano ga radi do kraja života, stvorila jedinstveno umjetničko djelo epskih razmjera. Projekt je imao i snažan osobni pečat jer je bio potaknut i vođen strastvenom željom za ozdravljenjem. U glini oblikuje na tisuće minijaturnih glava - individualiziranih portreta različitih fizionomija, koji u gustim skupinama posjećuju razne lokacije i postaju sudionicima kulturnih, ali i svakodnevnih događanja. Popović je jednom prigodom sumirala: Kad sam se upustila u izradu tih lica sama su me dovela do odmaka od njihove tehničke stvarnosti i započela avanturu promatranja raznih prenapregnutih situacija iz života ljudi.

Ivana Popović u svom radu, bilo umjetničkom ili modnom, nikada nije bila žrtva konvencija koje nam nameće društveni i kulturni kontekst. Svježom i hrabrom energijom provocirala je domaću publiku. Spontano je radila interdisciplinarno i intermedijalno pa je teško danas napraviti jasnu razliku između njenog kostimografskog, modno-dizajnerskog, kiparskog i performativnog rada. Sebe je kratko znala predstaviti tvrdnjom da se bavi teatralizacijom vizualne kulture. U medijskim kampanjama zagovarala je prava žena i marginalnih skupina te se borila za bolju zdravstvenu skrb žena s karcinomom dojke. Neovisno o mediju djelovanja, često joj je upravo vlastiti život bio polazište za umjetničko-aktivističko djelovanje.

Ovaj izložbeni projekt Centar za kulturu Grada Krka provodi u suradnji sa MSU-om, a prati ga katalog monografskog karaktera. Kustosica izložbi je Nataša Ivančević, pomoćnica ravnateljice i muzejska savjetnica MSU-a, dok je autorica likovnog postava vizualna umjetnica Lada Sega.