Otkrivajući svijet stvaranja jedinstvenog i po mnogočemu iznimnog graditelja brodskih modela i maketa Željka Skomeršića, čovjek ostane začuđen marljivošću i znanjem, ali i neobičnim umijećem. Naime, danas postoji u svijetu i kod nas mnogo modelara drvenih brodova.
Posebice u zemljama velike i stare pomorske tradicije. I u Hrvatskoj ima lijepi broj tovrsnih majstora, pa ipak Željko se izdvaja i po godinama uspješnog stvaranja i po širokoj paleti brodskih modela, a rekao bih i po izvrsnosti svoga rada. Od zamisli do koncepcije stvaranja i dovršenja jednog modela protekne dosta vremena, a sve treba držati u glavi i rukama, jer svaki rad mora biti pošteno do kraja izrađen i zaokružen. Stoga su Željka i dopala tolika priznanja i nagrade.
Poznamo se odavno i uspješno surađujemo još od izrade modela barka ESEMPIO, izgrađenog davne 1877. na diljama Rovenske u Velom Lošinju, model koji je zasjao svom ljepotom u muzejsko-galerijskom prostoru gradske kule godine 2000., u tom mjestu visoke pomorske tradicije, istaknuvši otočno znanje i umijeće u stoljetnoj brodograđevnoj djelat-nosti koja je nahranila brojna gladna otočna usta.
Željko je vjerni prenositelj tog iskustva i mada su njegovi modeli tek sjećanja na nekadašnji trud mnogih naraštaja jadranskih brodograditelja, oni su istodobno svjedočan-stvo i memento otočne prepoznatljivosti o čemu danas samo rijetki vode računa poklonivši se posvemašnjoj globalizaciji pod kojom nestaju i povijest, i posebnosti, i tradicije, i ponos naših ljudi. Željko je još kao dječak sanjario o morskim daljinama, promatrao brodove i brodice, a egzistencijalna potreba usmjerila ga je 1992. godine da se definitivno prikloni svom hobiju i postane pravi, istinski obrtnik u stvaranju plovila, od onih najmanjih leuta i bracera, do brigantina i barkova, kojima je nekoć naše more vrvilo, a danas ostadoše samo u sjećanima rijetkih kojima teško padaju nemar i zaborav umješnosti stvaranja naših predaka.
No, da bi brod, nakon uspješnog porinuća mogao sretno i sigurnoploviti i obavljati svoje komercijalne poslove, trebali su posadi sa zapovjednikom na čelu, brodske karte i mnogobrojni instrumenti, koji su pomogli brod voditi i čuvati. Željko je od izvrsnog modelara postao od 1996. godine i iznimni sakupljač raznolikog brodskog inventara bez kojeg nije moguća plovidba i koje čine sastavni dio moreplovljenja. Prikupio je i sačuvao brojne stare pomorske karte tražeči ih svijetom kroz mnoge godine. Brodski instrumenti kojima je i najskromniji brod morao biti opremljen pokazuju svu brigu i inventivnost ljudskog roda u vođenju brodova svim svjetskim morima. Bez kompasa nije se moglo u plovidbu, a nije se moglo/ili smjelo otisnuti ni bez dalekozora, pa ni dubinomjera i još mnogih onih pomagala koja su davala kakvu takvu sigurnost i onako neizvjesnoj plovidbi malih brodica, ali i velikih jedrenjaka duge plovidbe. Iz Željkove zbirke izlaze na danje svjetlo neobični i mnogobrojni instrumenti bogate kolekcije nastale iz poznavanja i ljubavi spram ljudskom stvaranju i mašti mnogobrojnih neznanih izumitelja.
Kroz Željkovu aktivnost svi smo mi stekli mogućnost boljeg sagledavanja naše pomorske povijesti, jer da bi se napravio jedan kvalitetni model potrebno je znanje, a onda i vještina. Znanje se nađe u brojnim knjigama bogate Željkove knjižnice, iz priča i savjeta još preživjelih kalafata, starih pomoraca i strasnih sakupljača vrijednih predmeta iz tog područja.
Željko Skomeršić rado otvara vrata svoje radionice, svoje neponovljive zbirke. On će u svojoj radionici i svojevrsnom muzeju spremno pokazati rad na modelu, ili spremlje-nu staru zastavu i odoru, rijetki brodski peljar, dijelove nekadašnje brodske opreme. Sve to nalazimo u dupke punoj sobi, pa je ponekad šteta što sve to nije izloženo u većem prostoru. Otok i grad Krk imaju kroz Željkovu stvaralačku snagu priliku uživati u mnogobrojnim aspektima bogate povijesti pomorstva, a i mnogi gosti rado navraćaju u njegovu radionicu, do njegove izložbe i kolekcije. Možda je došlo vrijeme da se zamislimo nad budućnošću te velike zaklade ljudskog trajanja na moru i s morem. Do tad možemo se samo diviti izobilju zamisli i izvedbi, te strasti za stvaranjem jedne neobične i rijetke zbirke. [Julijano Sokolić]