Priča o Krku

Grad Krk, glavno naselje na istoimenom otoku, spada među one jadranske i mediteranske gradove Hrvatske gdje su na svakom koraku vidljivi tragovi njegove višetisućljetne prošlosti. Već u samom nazivu grada KRK naziremo tragove predromanske, ilirske civilizacije koja je grad i otok Krk nazivala K(u)R(y)K(ta), tj. Kuryeta. Širenjem Rimskog carstva na istočnu obalu Jadrana Krk postaje istaknuto rimsko naselje municipium kojeg su njegovi stanovnici s ponosom nazivali Splendidissima Civitas Kuryctarum, tj. presjajni grad Krčana, kako čitamo na kamenom natpisu s početka IV. stoljeća poslije Krista. Grad je tada imao, a danas je arheološkim nalazima potvrđeno, i termalna kupališta ukrašena šarolikim podnim mozaicima. 

Ranom pojavom kršćanstva na obalnom prostoru grad Krk zarana postaje i biskupsko sjedište, što je i danas, te se u brojnim sakralnim objektima naziru svi oblici kršćanske kulture. Unutar rimskog grada imala je prva kršćanska zajednica ponajprije svoj oratorij (molitveno mjesto) koji je u V. stoljeću prerastao u ranokršćansku baziliku čiji tragovi kršnog zdenca, ostaci podnog mozaika, razna ornamentika u kamenu i jedinstveni kapitel s motivima ptica koje se hrane ribom, tj. simbolom euharistije, i danas su vidljivi.

Temeljitom pregradnjom ovog bazikalnog objekta u 12. stoljeću nastaje sadašnja katedrala u romaničkom stilu. U gotičkom stilu u 15. stoljeću sagrađena je znamenita Frankopanska kapela, dok su oltarne pregrade i dva bočna ambona napravljena u renesansnom stilu u 15. i 16. stoljeću. Jedinstveni sakralni kompleks zajedno s katedralom čini troapsidalna i trobrodna romanička crkva sv. Kvirina, zaštitnika grada i krčke biskupije, sagrađena u 12. stoljeću, i predstavlja na istočnoj obali Jadrana jedinstveni tip rješenja dvokatne građevine. Naime, u prizemlju tzv. kripti, nalazi se velikim masivnim lukovima nadsvođena crkva posvećena sv. Margariti. Gradnjom zvonika u 16. i restauracijom u 18. stoljeću kada dobiva sadašnji izgled dovršava se višestoljetno oblikovanje ovog sakralnog kopleksa.

Na brezuljku grada smješteni su samostani benediktinki (nekada i klarisa) te franjevaca glagoljaša koji su stoljećima njegovali glagoljaško-slavensku kulturu. Krčki natpis iz 11. stoljeća ispisan glagoljicom smatra se među najstarije natpise te vrste. Tu je i romanička trobrodna crkva sv. Mihovila, a danas omiljeno Marijansko svetište Gospe od Zdravlja. U navedenim crkvama nalaze se brojne umjetničke tvorevine raznih mletačkih i domaćih majstora, među kojima treba posebno spomenuti znamenutu srebrnu oltarnu palu, izrađenu 1477. godine po narudzbi kneza Ivana Frankopana i darovanu krčkoj katedrali gdje se i sada čuva. 

Srednjevjekovno razdoblje ostavilo je svoje tragove u brojnim gradskim uličicama, malim trgovinama, portalima ukrašenih plemičkim grbovima i jedinstvenim obrambenim zidinama na kojima prostim okom naziremo razne slojeve gradnje; od predromanskog, rimskog i srednjevjekovnog do ponajviše mletačkog doba. I srednjevjekovni vladari otoka i grada Krka - knezovi Frankopani, podigli su u 12. stoljeću na obali mora utrvđeni kaštel s četirima kulama za obranu grada, a danas u ljetnim mjesecima u prostorima ovog drevnog kaštela, kao i katedrale i u drugih crkava odrzavaju se vrhunska umjetnička glazbena-scenska djela.