U kontrapunktu (Sukob: Organsko - Anorgansko; segment: Anorgansko): Integriravši svjetlost i strukturirani pejzaž, Duje Jurić simulirao virtualni prostor u kojem se individua odvaja od realnosti

Svjetlosnom instalacijom ili slikama-ambijentima nazvanim Memo-chips, autora Duje Jurića, 26. kolovoza 2022. godine, u krčkoj Galeriji Decumanus nastavljeno je sedmo izdanje izložbenog projekta U kontrapunktu tijekom kojeg se na temu Sukob: Organsko - Anorgansko, slikama u tehnici batika već prethodno predstavila slikarica Ana Ratković Sobota. Izložbe priređuje Centar za kulturu Grada Krka.

Kustoski zadatak ovom je prigodom povjeren povjesničarki umjetnosti Bruni Kocijan, ujedno i autorici recenzije publicirane u katalogu kojim su objedinjena oba izložbena poglavlja, i kojeg možete prolistati u nastavku.

– Dihotomija organsko-anorgansko poznavatelje umjetnosti asocira na dvije grane apstraktne umjetnosti koje se razvijaju početkom 20. stoljeća, piše Kocijan. Nepredmetno slikarstvo imalo je dvije oblikovne varijante - razigrane organske oblike blagih, zaobljenih rubova ili pak matematički precizne anorganske geometrijske likove i uređene kompozicije. Biomorfna apstrakcija poseže za vizualnim elementima prisutnima u prirodi, poput mekih i valovitih slobodnih linija te nepravilnih oblika koje je apstrahirala i sintetizirala. Geometrijska apstrakcija pak, bazira se na uporabi jednostavnih geometrijskih formi ili uzoraka, smještenih u krajnje organizirani likovni prostor. Ciklusom U kontrapunktu, ide se korak dalje, s dvije izložbe predstavljaju se suvremena istraživanja u domeni organskog i anorganskog, čime se podrazumijevaju likovni prikazi prirodno stvorenih i umjetno stvorenih fenomena, odnosno živog i neživog. U prvom slučaju radi se o figuralnim krajobraznim motivima, a u drugom o geometriziranim motivima iz domene suvremenog digitalnog svijeta. Ana Ratković Sobota u svom je dosadašnjem radu uvijek inovativno i nekonvencionalno interpretirala motive planina, šuma i jezera, te se serijom Jezera nastavlja okretati živoj prirodi koja je za nju nepresušni izvor slikarskog nadahnuća. S druge strane, Duje Jurić predstavit će se izložbom Memo-chips, izraženog neo-geo rukopisa koja je nastavak njegovog propitivanja proširenog shvaćanja slike kroz motiv memorijskih čipova. Pojam kontrapunkt, u glazbi označava tehniku višeglasnog skladanja i kombiniranja dviju ili više istodobnih melodijski i ritmički samostalnih glazbenih linija koje se moraju međusobno uskladiti. Ove dvije samostalne izložbe uskladile su se, iako to isprva ne djeluje tako, tematski. Dok Duje Jurić istražuje sistematizirani znanstveno-tehnološki pejzaž kojeg je stvorio čovjek, Ana Ratković Sobota evocira prirodno stvoreni pejzaž kakav je nekad bio, prije nego je ljudskim djelovanjem sistematski uništavan. Kontrapunktirano je, dakle, organsko preneseno figuracijom i anorgansko pretočeno u geometrijsku apstrakciju. Dijalog je to između umjetno konstruirane zbilje cyber-pejzaža i ugroženog prirodnog krajolika.

Svrstavan u pokrete poput minimalizma, konstruktivizma, post-konceptualizma i neo-gea, akademski umjetnik Duje Jurić, nastavlja Kocijan, preciznim rukopisom geometrijske apstrakcije slika uvećane memorijske čipove sastavljene od mnoštva minijaturnih ćelija i spojnica pri čemu istražuje fizičke strukture anorganskog, digitalnog prostora. Njegove slike su mnogo puta uvećani prikazi sistema koji pokreću svijet u kojem tehnologija istovremeno prijeti i pokreće, izolira i povezuje. Iako metodične apstrakcije imaju figurativnu bazu, ne radi se o doslovnom prijepisu dizajna čipova. Motiv je samo početna točka Jurićevih slobodnih varijacija mikro-električne estetike proizašle iz sklopnih ploča i memorijskih čipova kao individualnih umreženih organizama kompjuteriziranog pejzaža. Postindustrijski ambijent u kojem živimo, dodaje Kocijan, sačinjavaju čipovi, matične ploče, umreženi spojevi i pohranjene informacije pomoću kojih se vrlo lako konstruira realnost i oblikuje vlastita online osoba. Izložba Memo-chips vjerno odražava duh vremena u kojem postmodernistički mislioci poput Jeana Baudrillarda, primjećuju inverziju privida pri čemu matrica prethodi svim pojavama. U svojoj esejističkoj cjelini Simulakrumi i simulacija, Baudrillard zaključuje kako logika simulacije bitno određuje suvremeno društvo jer nestaje razlika između hiperrealnog i realnog, stvarnosti i njezine apstrakcije te se teško može razabrati stvarno od imaginarnog. Tom iluzijskom iskonstruiranom prostoru, Jurić nalazi paralelu u platnu koje postaje nositelj geometriziranog sistemskog konstrukta. Ravne i razlomljene linije koje povezuju ćelije predstavljaju temeljne informacijske i strukturalne komponente društva u umjetno stvorenom anorganskom pejzažu. Sekvence su načinjene od permutacija jednostavno raspoređenih linija, volumena, praznina i elemenata mehaničkog izgleda, ostavljajući dojam zadivljujuće kompleksnosti i hermetičnosti. Jasne geometrijske konfiguracije ponavljane su s vrlo malo ili bez varijacija. Izuzetna preciznost naslikanih elemenata i prilagođavanje izložbenom prostoru dokaz su umjetnikove predanosti i poznavanja slikarskog metjea. Dosljedan u korištenju prepoznatljive high-tech ikonografije, primjećuje Kocijan, blizak je umjetnicima neo-geo stila (npr. Peteru Halleyu koji slika digitalnu mrtvu prirodu, tj. ekrane, kompjutere, čipove). Platna oslikana posebnim fluorescentnim bojama i potom osvijetljena UV svjetlom, na poseban način zahvaćaju cjelokupan izložbeni prostor. Kustos A. Maračić naziva ih oprostorenim slikama, prostornim slikarskim kompozicijama ili slikama-ambijentima. Svjetlo aktivira boju koja sjedinjuje slike i okolni prostor stimulirajući povećanu razinu svijesti i retinalnu osjetljivost kod gledatelja. Izložba postaje umjetnički ambijent i svjetlosna instalacija koja nam ukazuje na privremenost doživljaja, neuhvatljivost percipiranog i privremenost memorije. UV svjetlo u kombinaciji s motivom arhitekture memorijskog čipa, nudi dublji značenjski kontekst jer se neke vrste čipova automatski brišu pod UV svjetlom , što pohranjivanje memorije čini efemernim. Naglasak na nestalnom fenomenu, poput svjetla otkriva bogatstvo vizualnog toka i otkriva kako objekt nije ništa više stvaran od prostora oko njega. Artificijelno stvoren doživljajni ambijent simbioza je slike kao klasičnog umjetničkog objekta, umjetne svjetlosti i izložbenog prostora koji u svojoj cijelosti postaje eksponat. Za razliku od izražavanja unutar granica individualnog umjetničkog rada, tj. okvira naslikanog platna, ovakve instalacije prilika su za istraživanje izmijenjene stvarnosti kreirajući i manipulirajući elemente okoline, poput svjetla. Imersivna priroda izložbe pruža iskustvo prolaznosti i osjećaj vizualne, fizičke i temporalne fragilnosti. Jurićeva umjetnost zahtijeva našu prisutnost - mjerilo, doživljaj i bit rada, moguće je dokučiti jedino boravljenjem u umjetničkom ambijentu. Integracijom svjetlosti i strukturiranih pravocrtnih pejzaža, stvoren je nadnaravan, neuhvatljiv topos i simuliran je virtualni prostor u kojem se individua odvaja od realnog svijeta, zaključuje Kocijan.

Izložba Memo-chip Duje Jurića ostaje otvorena sve do 15. rujna, a postav je, s obzirom na karakter svjetlosne instalacije, moguće razgledati svakim danom (izuzev nedjelje) od 20.00 do 22.00 sata, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru telefonom na 051 220 041 ili mailom na kultura@gradkrk.net.

U kontrapunktu 7: Katalog [.pdf]