Vokalni ansambl Antiphonus i Pavao Mašić otvorili 65. Ljetne priredbe

Koncertom Vokalnog ansambl Antiphonus u orguljaškoj pratnji Pavla Mašića, 03. srpnja 2021. godine, u reprezentativnom primjeru romaničke gradnje - crkvi sv. Kvirina, iz koje su, pretpostavlja se, bogoslužje pratili članovi obitelj Frankopan, otvorene su 65. Ljetne priredbe, jedan od festivala, nakon dubrovačkog i splitskog, s najdužom tradicijom na istočnojadranskoj obali, čija je organizacija danas povjerena Centru za kulturu Grada Krka.

U ovogodišnji ciklus vrhunskih glazbenih, dramskih i filmsko-književnih događanja, što će se sve do 23. kolovoza odvijati na Sceni Zidine (nedaleko Trga krčkih glagoljaša), svojom je scenskom minijaturom o (kraju) obitelji Frankopan, uvela Milica Žužić, da bi ceremoniju otvorenja, uz sjećanje na gospodina Mira Franolića, posljednjega iz redova osnivača Ljetnih priredbi koji nas je proljetos napustio, zaključio gradonačelnik Darijo Vasilić, pozdravivši 40-ak okupljenih ljubitelja kvalitetne glazbe i, kao što nalaže tradicija, potpisavši listinu.

– Večerašnji program vodi nas u razdoblje baroka, u 17. i polovinu 18. stoljeća, istaknula je Milica Žužić tijekom uvodnog monologa. Zamislite povijesnu epohu koja je dobila naziv post festum, nakon što je završila; epohu imenovanu metaforičkom oznakom za formalno nezgrapne proizvode umjetničkog obrta, a zatim i za loš ukus uopće. Dakle, 17. stoljeće koje večeras tematiziramo, doba je i kraja Frankopana. U 16. i 17. stoljeću, protiv volje Frankopana, na njihova imanja Habsburgovci potiču doseljavanje izbjeglica pred Osmanlijama. Ti su doseljenici služili kao iskusni vojnici protiv Osmanlija, ali i za potkopavanje moći Frankopana. Knezovi Krčki isticali su se ne samo kao vrsni ratnici i vojskovođe već mnogi i kao političari i diplomati. Bili su graditelji (brojni kašteli), financijeri gradnji (zvonik katedrale sv. Dujma u Splitu), književnici, osnivači i podupiratelji škola, samostana i crkava te njihovi graditelji ili obnovitelji (krčki otok Košljun). Obitelj je dala pisce, izdavače, naručitelje rukom pisanih i tiskanih knjiga, skupljače i čuvare mnogobrojnih rukopisa i tiskanih knjiga vjerskoga, pravnoga, gospodarskoga, književnoga, retorskoga i drugog sadržaja, na različitim jezicima i pismima, kazala je Žužić. Na njihovu području ili bivšim imanjima javljaju se prve hrvatske tiskare. Frankopani su utjecali i na pokušaj stvaranja zajedničke koinè hrvatskog jezika, koristeći elemente čakavskoga, kajkavskoga i štokavskog narječja (Ozaljski krug). Na hrvatskim prostorima, u službenome i u privatnome životu, Frankopani su sustavno njegovali i čuvali hrvatski jezik i glagoljsko pismo te staroslavensku službu Božju, koja je najčvršće uporište imala na njihovu matičnome dobru, na otoku Krku, gdje se održala do danas. Svuda gdje su se u Hrvatskoj prostirali frankopanski posjedi, osjećao se njihov utjecaj. Na tim je prostorima najviše sačuvanih najstarijih hrvatskih etničkih temelja i najjačih ostataka hrvatske državnosti. Među svim hrvatskim velikašima i plemićima, Frankopani su u puku ostali u najsvježijoj tradiciji kao narodni, hrvatski velikaši, navela je Žužić. No, 17. stoljeće doba je kraja obitelji. Nakon smaknuća, njihova je imovina pripala dvorskoj komori nakon čega je dijelom uništena, a dijelom razgrabljena. Fran Krsto Frankopan svoje posljednje dane pred smaknuće provodio je uronjen u stihove, pokušavajući završiti pjesme koje je za života zamislio, neke od stihova zabilježio, a neke ponovo, iz sjećanja izgradio. Pjesnička strana hrvatskog plemića i ratnika otkrivena je tek dva stoljeća nakon njegovog smaknuća. Fran Krsto je naime, zatočen u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu očekujući suđenje koje je završilo smrtnom presudom pisao pjesme koje su ostale u zatvoru. Rukopisi su potom preneseni u bečki Državni arhiv gdje ih je za vrijeme naukovanja u 19. stoljeću otkrio prvi hrvatski profesionalni knjižničar i prvi sveučilišni knjižar Ivan Kostrenčić. U 20. će stoljeću akademik Josip Vončina, poznat po minucioznoj raščlambi starijih tekstova, zabilježiti: Frankopan je na vrhuncu svoje životne nesreće zakoračio sretnim pjesničkim putovima, dodajući kako u trenutku kada povijesne 1671. pada urotnička glava Frankopanova i kada se vijest o njegovoj smrti pronosi domovinom, nitko i ne sluti da hrvatska književnost gubi svojega ponajboljeg pjesnika, zaključila je svoje izlaganje Žužić.

Nakon uvodnog dijela, Kvirinova crkva prepuštena je Vokalnom ansamblu Antiphonus, kojem je u ovoj svečanoj prigodi, pod vodstvom maestra Tomislava Fačinija, pripala čast da uz pratnju Pavla Mašića, izvede dva barokna remek-djela: motet Jesu, meine Freude Johanna Sebastiana Bacha, inspiriran počelom jednostavnosti korala, ali obogaćen sadržajima visoke umjetnosti, te Sedam madrigala Claudija Monteverdija: Sfogava von le stelle, Non si levava, Si ch’ io vorrei morire, Ohime il’ bel viso, Troppo ben puo, Ecco mormorar l’ onde i T’ amo mia vita. Pored voditelja Tomislava Fačinija, Krčanima su svoja vokalna umijeća, pritom, predstavili: Anabela Barić, Monika Cerovčec, Martina Borse, Ivan Bingula i Siniša Galović.

Vokalni ansambl Antiphonus od osnutka 2008. godine daje sve od sebe da osvoji i oduševi svoju publiku, na svim hrvatskim festivalima, u brojnim gradovima i inozemstvu, dovitljivim koncertnim programima, u rasponu od srednjeg vijeka do suvremenih autora. Madrigali, moteti, opere, pastorale, organumi, oratoriji, gregorijanika i svi mogući žanrovi luk su kojim Antiphonus, poput muzikalnog Amora, odapinje strelice u srca svoje publike. Tako su neki od programskih vrhunaca netom proteklih sezona bili Bachova Muka po Ivanu, Cavallierijevo Prikazanje duše i tijela, Purcellova Dido and Aeneas, Lametacije i Lagrime di san Pietro Lassa, knjige madrigala Monteverdija, Gesualda, Luzzaschija i Ligetija, Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija, Bachovi moteti, niz hrvatskih praizvedbi i djela naručenih za Antiphonus, zatvaranje zagrebačkog Biennala te nastupi kojima je ansambl predstavljao Hrvatsku u inozemstvu - turneje po Finskoj, Sloveniji, Srbiji i Francuskoj. Antiphonus je otvorio Muzej Apoksiomena, proslavio osnivanje Sveučilišta u Zadru, nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, vraćao se dragim prijateljima i publici na Osorskim večerima, Korkyra Baroque, Orlando furioso u Dubrovniku, u brojnim prigodama u Zadru, Slavonskom Brodu, i u novije vrijeme u Splitu, gdje je 2018. godine osvojio Juditu. Među sjajnim glazbenicima s kojima surađuje u svojoj koncertnoj sezoni i gostovanjima, tu su Krešimir Špicer, Dmitry Sinkovsky, Pavao Mašić, Krešimir Stražanac, Edin Karamazov, Luca Pianca, Karolina Eyck, Margret Koell ili Pavle Zajcev.

Financijsku podršku ovogodišnjim Ljetnim priredbama pružili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija, Grad Krk, Turistička zajednica Grada Krka i Vinarija Katunar.