Zlata Nanić savjetima iz područja ekološkog uzgoja hrane zainteresirala Krčane

Na samom početku, gradonačelnikov zamjenik Čedomir Miler, podsjetio je na zakonom propisanu dužnost, kako Grada Krka, tako i ostalih jedinica lokalne samouprave, da se razvijaju prema načelima održivosti. Naime, jedan od glavnih stupova održivosti je i prehrana, jer da bismo kao zajednica bili održavi moramo, pored ostalog, imati osiguranu i dovoljnu količinu hrane. Nadovezujući se na to, zaključuje Miler, Grad je krajem prošle godine usvojio Strategiju održivog razvoja poljoprivrede, a kako bi se ona na neki način što više aktualizirala, formiran je Savjet za politiku prehrane Grada Krka kojem je zadaća realizacija ciljeva definiranih Strategijom da bismo, u konačnici, dostigli jedan viši stupanj održivosti.

Riječ je potom preuzeo Zoran Skala, pojasnivši kao voditelj Savjeta kako je isti formiran obzirom na nedavno upozorenje UNCTAD-a (Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju) upućeno svim zemljama svijeta koje je glasilo: Probudite se prije nego li bude prekasno! To se upozorenje odnosilo na situaciju s hranom koja se na globalnoj razini ubrzano pogoršava, i to s jedne strane zbog klimatskih promjena, a druge zbog kraja ere fosilnih goriva što bitno utječe i na industriju koja je dosad na tržište izbacivala velike količine hrane što u novim uvjetima postaje sve skuplje. Kako živimo u državi koja uvozi polovicu svoje hrane i energije, svatko od nas će, obzirom na neminovan rast cijena, morati sve veći dio svojih prihoda izdvajati za najosnovnije potrebe. Što se otoka tiče, tumači Skala, situacija je još nezavidnija, buduća da se ovdje, prema procjeni Savijeta, uvozi barem 90% hrane, što nas čini izuzetno osjetljivim na svaki poremećaj tržišta i poskupljenja. Na sve to što se događa van otoka imamo vrlo malo ili uopće nemamo utjecaja, međutim ono što možemo napraviti da bismo smanjili svoju ranjivost jest potaknuti vlastitu proizvodnju hrane, u čemu leži razlog osnivanja samog Savjeta. Na početku puta svake proizvodnje hrane stoji sjeme, a problem je u tome što danas velike transnacionalne korporacije čine sve da bi ovladale njegovom trgovinom. Već godinama bitku s njima vodi globalno udruženje malih farmera La Via Campesina, a 17. travanj proglasili su Međunarodnim danom borbe seljaka za pravo na vlastito sjeme. Bilo bi dobro, zaključuje Skala, i ovo druženje staviti u taj kontekst jer radi se o borbi za prava svih nas.

Svoju priču potom je s okupljenima podijelila Zlata Nanić, istakavši najprije kako je s uzgojem vlastitog voća i povrća krenula iz zdravstvenih razloga. Znati što se jede danas postaje izuzetno bitno, tumači Nanić, obzirom da hrana uglavnom dolazi s različitih strana te ne možemo znati na koji je način uzgojena, odnosno čega u njoj ima. Moj uzgoj hrane krenuo je iz malenog vrta da bi došao do imanja od pet hektara nedaleko Vrbovca koje je više od 20 godina bilo svojevrsni edukacijski centar gdje su dolazili ljudi s prostora čitave Hrvatske. Sredinom devedesetih godina, tumači Nanić, osnovana je Udruga Živa zemlja, što mi je omogućilo da proputujem Hrvatsku te s ciljem prenošenja znanja i iskustava održim više od 200 predavanja, i to od sela, pa sve do zagrebačkog ili osječkog Agronomskog fakulteta. Spomenuto sam imanje razvijala 22 godine, a 2010. tijekom pregovora za njegovu prodaju, počela sam, temeljem sugestije prijatelja, razmišljati o otoku Krku, da bi svoje mjesto konačno pronašla u Malinskoj. Ondje se brinem o jednoj pravoj maloj oazi, nastavlja Nanić, takozvanom velikom vrtu na maloj površini s mnogo različitih kultura koje, unatoč tome što su s kontinenta prenesene na otok, izvrsno uspjevaju. Prema tome, zaključuje Nanić, Krk ima sve preduvjete za gotovo cjelogodišnji uzgoj hrane, a jedino što treba jest na sve moguće načine poticati ljude da se u to i upuste.