Novi ljetni hit je zdrav sladoled s Krka: U njemu nema glutena, ni šećera, ni laktoze

novilist.hr, 31. srpnja 2016.

 

Otok Krk poznat je i prepoznat po mnogim svojim gastro adutima - krčkom pršutu, siru, maslinovom ulju, medu, vinima... 

Da bi tom nizu krčkih gastro brandova uskoro mogao biti pridodan i za Boduliju dojučer poprilično atipičan proizvod - sladoled, moglo bi se zaključiti iz pažnje koju na domaćem tržištu već neko vrijeme privlače proizvodi male krčke tvornice ledenih slastica - Frigus Vecle iza koje već dulje od jednog desetljeća stoji poduzetni Krčan Dalibor Jurina.

Sladoledi iz njegove robne linije Gelati d'oro nazvane po zlatnom prefiksu kojim je još u antičko doba označavan taj kvarnerski otok posljednjih su godina postali poznata i tražena roba, najprije na njegovu rodnom otoku (gdje ga se može kušati na više od 30 mjesta - u kioscima, na štandovima te u brojnim restoranima i kafićima) a potom i u znatno širem, sad već nacionalnom okružju.

 

Inventivna receptura

 

Proizvodi iz ove male ali i uspješne krčke sladoledarske tvrtke pažnju domaće javnosti posebice su na sebe skrenuli nakon što je iz Jurininog pogona pred oko godinu dana na tržište izašla prva,  u nas sad i iznimno tražena te od sladokusaca hvaljena linija potpuno prirodnih sladoleda - probrana te inventivnom recepturom proizvedena linija takvih slastica kojima se bez straha i grižnje savjesti sad smiju počastiti ne samo oni koji paze na svoju liniju, već i mnogi kojima zbog zdravstvenih razloga oni konvencionalni sladoledi do sad nisu smjeli biti ni u primisli.

Ćakulu s 46-godišnjim krčkim podzetnikom stoga smo započeli upravo na temu njegovih najzdravijih proizvoda, sladoleda za koje kaže da su upravo onakvima kakvim drži da bi svaki sladoled zapravo i trebao biti! Radi se o cijeloj novoj paleti sladoleda koji su bezgluteinski, bez šećera ili laktoze odnosno stopostotno prirodni proizvodi. Upravo ta linija, obzirom da sam prvi i zasad jedini proizvođač takvih sladoleda, zapela je za oko mnogima pa stoga i ne čudi da je upravo taj segment naših proizvoda iz dana u dan sve prisutniji diljem Lijepe Naše, mahom kroz mrežu trgovina zdrave prehrane.

 

Dobar glas, daleko se čuje

 

Vraćajući se u prošlost svog bavljenja ovom djelatnošću Jurina se podsjetio početka kad je, vodeći se željom da se počne baviti nekim biznisom, zapravo sasvim slučajno, čuo za malu tvornicu sladoleda koja je tad, 2004. godine, djelovala u Makarskoj.

Otišao sam k njima, u tvrtku Premis, kušao njihov sladoled, sprijateljio se s tim ljudima a malo potom kupio i dio njihovih već izraubanih strojeva na kojima sam potom i sam počeo proizvoditi. Danas smo prijatelji i partneri, surađujemo u proizvodnji i distribuciji koju, kad je sladoled na kuglice u pitanju, ja  pokrivam za Istru i Kvarner a oni, koji su značajno veći od mene, za ostatak Hrvatske. Kad su pak prirodni sladoledi u pitanju, a oni se prodaju u pakirani posudicama, tu su mi otvorena vrata cijele zemlje jer ih zapravo mi u Krku jedini proizvodimo, objašnjava nam Jurina. Priznaje da se glas o njegovoj prirodnoj proizvodnoj liniji brzo pronio i izvan granica naše zemlje. Zbog toga već moram početi razmišljati i o ponešto ozbiljnijim načinima njihove distribucije, posebice izvan granica Hravatske, kaže naš sugovornik.

 

Sam svoj majstor

 

Sladoledi koje proizvodim osnovnu sirovinu i bazu vuku iz jedne talijanske tvornice s kojom surađujemo od prvog dana. Ipak, ovi prirodni sladoledi koje proizvodim tek oko godinu dana i koji polako ali sigurno postaju pravi hit, objašnjava nam Jurina, mojih su ruku, znanja i iskustva djelo. Recepti koje sam razvio moji su ali su baze za takav sladoled, a koje moraju biti potpuno prirodne i koje moraju sadržavati rižino ili pak brašno rogača, biljna vlakna i brojne druge sirovine u kojima nema i ne smije biti ni tragova umjetnih emulgatora, sve upravo iz te talijanske tvornice koja je prilično jaka upravo u tom vidu prirodne proizvodnje. Stvaranje takvih zdravih sladoleda prilično je zahtjevno i znatno kompliciranije u odnosu na one konvencionalne jer se prirodni sastojci, u odnosu na umjetne arome i druge dodatke, ponašaju potpuno drugačije. Zbog toga je u njihovu proizvodnju bilo potrebno uložiti i dosta inventivnosti koja mi nije strana i za koju, obzirom da sam po struci elektrotehničar, imam žicu. Osim sladoleda koje proizvodimo, autor sam i dobrog dijela strojeva uz pomoć kojih ih stvaram i pakiram a koje su od mene već otkupili i neki drugi proizvođači ledenih slastica, pohvalio se Jurina napomenuvši da se većina sladoledarskih strojeva, za razliku od onih iz njegove radione, prilično teško nosi s prirodnim sirovinama kakve on koristi i koje, u pravilu, imaju potpuno drugačije karakteristike i konzistenciju u odnosu na elemente kakvi idu u obične sladolede. Takve recepte treba znati dobro izbalansirati i nije lako pogoditi omjere sastojaka koji će u konačnici dati i ukusan, na oko lijep ali i potpuno prirodan sladoled, napominje naš sugovornik.

 

Suho zlato

 

Doznali smo da prirodnu liniju njegovih sladoleda (na čiju se proizvodnju, priznaje Jurina, s vremenom kani možda i u potpunosti prebaciti op.a.) čine oni uključeni u tzv. Natura liniju a koju nose sladoledi proizvedeni od čokolade, lješnjaka, jagode i vanilije. Druga je pak također prirodna linija ona nazvana Special. Nju čine čokolada i vanilija vegan, šumsko voće koje je proizvedeno bez šećera te pistacija - bez laktoze i šećera.

Tim sam proizvodima nedavno pridodao i okus vanilije s matcha čajem do kojeg sam došao posredstvom ljudi iz riječkog Samovara - specijalizirane trgovine čajevima. Oni su mi dali ideju da u svoje sladolede ubacim i te sušene listiće biranog čaja, inače stravično skupe sirovine koju se, u kuglicama, sad može kušati upravo u tom riječkom baru. Taj će prirodni sladoled, nastavlja naš sugovornik, odskora biti dostupan i u zdjelicama, i to u trgovinama zdrave hrane. Sve vrste tog našeg prirodnog sladoleda certificirano su bez glutena, što po svakoj turi proizvedenog sladoleda kontrolira nadležni Zavod za javno zdravstvo. Konvencionalnih sladoleda odnosno njegovih okusa u asortimanu je 30-tak, napominje Jurina od kojeg smo doznali i da iz danas već pomalo pretijesnog pogona Frigus Vecle godišnje izađe oko 60-tak tisuća litara sladoleda.

To je zapravo relativno mala količina sladoleda u odnosu na ono što bih mogao i trebao proizvoditi ali me u dijelu jačanja produkcije velikim djelom koči nedostatak proizvodnih kvadrata. Na Krku je, znate, jako teško doći do odgovarajućeg prostora za pogone ovakve vrste, naravno po razumnoj cijeni pa mi se, iako zbog toga nisam sretan, sve više i češće nameće ideja o seljenju proizvodnju u neke prekomorske krajeve. Ondje bih, uz značajno manja ulaganja od onih koja su mi potrebna na mom otoku, zasigurno mogao podići značajno veći i produktivniji pogon, priznaje Dalibor Jurina.

 

Zdravi samo u posudicama

 

Doznali smo i da se oni prirodni, zdravi Gelati d'oro sladoledi za sad uglavnom ne prodaju na kuglice, iz vitrina, kojih samo na Krku već danas ima tridesetak. Radi se o tome da je takav sladoled, s namjerno drastično reduciranim udjelima šećera i masnoća, kremast tek na nešto višim temperaturama (na - 11 stupnjeva) u odnosu na one druge, konvencionalne sladolede koji se inače, drže na - 16 stupnjeva. Ovaj zdravi bi na toj temperaturi bio tvrd k'o beton i zato ga pakiram i prodajem u posudicama, i to posredstvom mreže trgovina zdrave hrane, objasnio nam je Jurina.

 

Ljeti ludnica, zimi - servis

 

Proizvodnja sladoleda vrlo je sezonski posao. Nažalost, ustvrđuje naš sugovornik napominjući da je stoga ljeti u njegovom pogonu ludnica, dok zimi ima vremena servisirati svoje strojeve ali i konstruirati nove. Da tome nije tako možda bi se moglo raditi i drugačije a možda tome jednog dana i bude tako, posebice uspijem li značajnije količine svojih prirodnih sladoleda plasirati u zemlje poput Njemačke u kojoj potražnja za takvim proizvodima nije tako sezonalna kao što je u nas. Jurina priznaje i da će se na iznalaženje novih kanala distribucije i traženje novih tržišta ipak moći koncentrirati tek nakon što prođe ovoljetna gužva, odnosno proizvodna ludnica koja mu u ovom trenutku ne daje vremena razmišljati o ičem drugom do li o proizvodnji! Ipak, decidiran je Jurina, nikad od svog posla ne bih htio stvoriti industriju jer mi to i nije cilj. Želim i dalje inzistirati na kvaliteti čak i po cijenu nastavka nepreklapanja mojih s interesima velikih trgovaca zbog kojih moji proizvodi nisu, niti će vjerojatno ikad moći biti, dio ponude velikih trgovačkih lanaca. Frigus Vecla, spomenimo i to, danas stalno zapošljava četvero radnika, uz još toliko sezonaca koji ljeti opslužuju njihove prodajne punktove u gradu Krku. [Mladen Trinajstić]