XXI. pravilo disanja (klopka za Velog Jožu) ambijentalna je instalacija koja se odnosi na kopiju Bašćanske ploče postavljene kao klopka pod kojom kao mamac ili ješka leži novčanica od pedeset eura.
Naučili smo da je Bašćanska ploča najstariji pisani dokument na hrvatskom jeziku iz 1100. godine, isklesan na glagoljici, te da je taj dokument darovnica u kojoj hrvatski kralj Zvonimir dodjeljuje crkvi zemljište na otoku Krku.
Naziv rada objedinjuje nacionalističku pjesmu upitne kakvoće s početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća (u kojoj autor izjavljuje da Hrvati na području današnje Republike Hrvatske dišu još od stoljeća sedmog) i Velog Jožu - heroja iz pripovjetke Vladimira Nazora, hrvatskog (jugoslavenskog) književnika u kojoj je Veli Jože opisan kao istarski (hrvatski) seljak koji biva zatočen kao rob-galiot na venecijanskoj galiji.
U neprekidnom preplitanju znanstveno dokazivih povijesnih činjenica s retorikom povijesnih revolucionarnih i današnjih dnevno-političkih stranačkih programa, stvorena je i društveno opće-prihvaćena mitologija o nacionalnoj povijesti.
Ta se mitologija koristi za postizanje najrazličitijih političkih i ekonomskih ciljeva, apsurdno i vrlo često u korist suvremenih multinacionalnih korporacija. U agoniji kolektivne dvojbe između upitnih nacionalnih i tradicionalnih vrijednosti i surovog kapitalizma multinacionalnih korporacija, društvo gubi tlo pod nogama i neprekidno se hvata u klopku svojih promašenih strategija i povijesnih odabira.
Kroz XXI. pravilo disanja (klopku za Velog Jožu), ciljano mijenjam značenje simbola kojim je postala jedna drevna darovnica, smatrajući da je svim simbolima koji postaju argumentima za manipulaciju (proizvodnju zla) neophodno promijeniti značenje. Slažete li se? [Nemanja Cvijanović]