Uz 17. Dane smokava: Ukratko o smokvi i smokvarstvu (na otoku Krku)

Na otoku Krku nalazi se 3.500 ha kvalitetnog tla za poljoprivrednu proizvodnju koje se koriste za uzgoj višegodišnjih kultura. Rigolanog tla, suhozida, škrapi i terasa ima više od 6.000 hektara, a treba ih zadržati za uzgoj maslina i drugih pogodnih višegodišnjih kultura. Jedna od tih kultura svakako je i smokva, na otoku prisutna još od davnina.

Brojni povijesni podatci dokazuju kako se smokva još u prapovijesno doba uzgajala u mediteranskom bazenu što znači da je možemo smatrati jednom od najstarijih suptropskih voćaka. Iz antičkih vremena sačuvali su se brojni mitovi i legende vezani upravo uz smokvu.

Premda je smokva, uz maslinu, tipična voćna vrsta Hrvatskog primorja, u posljednjih pedesetak godina broj stabala smanjio se otprilike za jednu četvrtinu. Također, vrlo je malo nasada plantažnog tipa, dakle, u monokulturi. Uglavnom su to pojedinačna stabla u konsocijaciji s vinovom lozom i drugim voćnim vrstama ili kao ukrasi okućnicama. Zahvaljujući svojoj razvijenoj sposobnosti regeneracije i skromnim zahtjevima prema okolini, smokva se održava i u prilično nepovoljnim ekološkim uvjetima, pa se stječe dojam da se za svoj opstanak bori sama.

Na otoku Krku nalazi se veliki broj zapuštenih pojedinačnih stabala smokava, čijom bi se obnovom itekako povećala proizvodnja plodova i turističkom tržištu ponudili zanimljivi, zdravi i ekološki proizvodi. Uglavnom prevladavaju tipične autohtone sorte: sušioka, bjelica, petrovača bijela i petrovača crna. S obzirom na izvrsne edafsko-klimatske uvjete otoka, plodovi su iznimne kvalitete, a kao takvi vrlo su hranjivi i visoke dijetoterapeutske vrijednosti. Posebice su traženi u svježem stanju u vrijeme turističke sezone, ali i tijekom godine različito prerađeni, ponajviše kao osušeni plodovi (suhe smokve). Plodovi za potrošnju u svježem stanju moraju imati ugodan, osvježavajući okus, dok oni za sušenje trebaju biti krupni, zlatnožute pokožice i lijepog oblika. S obzirom na nutritivni sastav i ljekovita svojstva, smokva se izdiže iznad mnogih vrsta voća. Bolji je izvor vlakana, što povoljno djeluje na razinu kolesterola te na zdravlje debelog crijeva. Bogat je izvor kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija. Sadrži i do 80 posto vode te se ubraja u voće s najvećim udjelom prirodnih šećera. Pored šećera i minerala kojih ima u većoj mjeri, plodovi smokve su jednako tako bogati i fitosterolima, antocijanima, polifenolima i flavonoidima. Te supstance, unesene u odgovarajućim količinama, mogu povoljno utjecati na zdravlje, na različite sustave u organizmu te tako sprječavati razne bolesti.

Lišće smokve, također, je izuzetno vrijedno. Koristi se u farmaceutskoj industriji kao sirova tvar, a sadrži i proteolitički enzim ficin koji se koristi u industriji piva, mlijeka, mesa i lijekova. Zbog svojih svojstava, smokva će se u budućnosti sve više koristiti u proizvodnji funkcionalne hrane.

Sve veća pozornost potrošača prema prehrambenim proizvodima zaštićenim garancijom kakvoće i zemljopisnog podrijetla, otvara nove proizvodne mogućnosti obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u području smokvarstva. Posljednjih se godina na otoku sade manje plantaže smokava uz primjenu svih potrebnih agrotehničkih mjera. To je prvenstveno zasluga održavanja manifestacije Dani smokava koja traje već 17 godina za redom i tijekom koje su održana mnoga stručna predavanja i radionice na temu uzgoja i prerade smokava. Tijekom tih je manifestacija sudionicima dosad podijeljeno više od 2.000 sadnica smokava, dok na sajmenom dijelu proizvođači nude svoje proizvode od smokava, a ugostitelji u restoranima najrazličitija slana i slatka jela obogaćena upravo smokvama.

Autori fotografija: Borut Brozović i Igor Gržetić.

Čitava foto-galerija