Otvorenje izložbe starih fotografija Bilo jednom u gradu Krku publicista Alana Žica-Teklina

Izložbom Bilo jednom u gradu Krku u petak, 09. veljače 2024. godine, s početkom u 18.00 sati, ponovo se, nakon zimske pauze, posjetiteljima otvara Galerija Decumanus. Autor izložbe, Krčanima već dobro poznati publicist Alan Žic-Teklin, pripremio je brojne fotografije, većinom stare razglednice, 2023. objavljene u istoimenoj knjizi, koja je nastavak njegove monografije Ulice grada Krka, iz tiska izašle 2022. godine. Izložba, koju donosi Centar za kulturu Grada Krka, ostaje otvorena sve do 29. veljače, a moći će se razgledati radnim danima između 10.00 i 13.00 sati.

Povodom skorašnjeg otvorenja izložbe porazgovarali smo s autorom.

Vaša prošlogodišnja izložba starih razglednica i fotografija Krka, u sklopu proslave obljetnice Lepantske bitke, bila je izvrsno posjećena. Postav izložbe bio je vaš izbor najzanimljivijih fotografija iz knjige Ulice grada Krka. Jesu li slične ove dvije izložbe, i dvije knjige?

– Bitnih razlika zapravo i nema. Te dvije knjige su istog formata, pisane istim stilom, i na istu temu: stare razglednice i fotografije grada Krka, od razdoblja Austro-Ugarske pa do pedesetih godina dvadesetog stoljeća. U knjigama su i kratki tekstovi, crtice iz povijesti grada. Osobna svjedočanstva najstarijih Krčana, stari novinski članci, reportaže drevnih putopisaca i slično. Bilo jednom u gradu Krku zapravo je nastavak knjige Ulice grada Krka, a njihovu povezanost istaknuo sam i u izboru scene na naslovnicama. Na obije naslovnice pojavljuju se stanovnici grada u vezi s vodom: u prvoj knjizi to su bile žene na perilu (Koršiji), a u drugoj knjizi skupina ljudi na bunaru Frankopanskog kaštela na Kamplinu. Prva knjiga imala je bordo crvene korice, dakle u boji koja simbolizira grad Krk, dok druga knjiga ima modre korice, poput mora, jer znamo da su stanovnici grada Krka bili vrsni ribari i pomorci.

Jeste li bili zadovoljni prošlogodišnjim odazivom?

– Proveo sam desetak dana na izložbi, kao stručno vodstvo, i nemalo me iznenadio ne samo broj posjetitelja nego i vrlo različita struktura ljudi koje je ta tema očito zanimala. Dolazili su i stranci, bilo je Korejaca i Meksikanaca, puno Slovenaca i Talijana, obitelji s djecom u kolicima, mnogo građana Krka, od najstarijih pa do organiziranih posjeta iz krčke osnovne škole, s profesoricom povijesti Dinom Valković. Učenici su bili možda i najradoznaliji, mnogo pitanja, i ako je zaključivati po viđenom, grad Krk ne treba se brinuti da nema kome ostaviti u nasljeđe svoju kulturnu baštinu i povijest. Slično očekujem i od ove nove izložbe, dapače već ima i mnogo najava, stalno dobivam poruke - vidimo se na izložbi, a i objava eventa na Facebooku dobro se puni. I dok su stariji građani na starim razglednicama i fotografijama najčešće pokušavali pronaći sebe ili svoje pretke, pa su neki prepoznali svoju baku u dječačkoj dobi, ovi najmlađi najčešće su tražili poveznice s današnjim vremenima. Bilo im je iznenađenje vidjeti žene kako ručno peru robu na perilu, koje i danas postoji, ali samo još kao turistička atrakcija ili spomen na prošle dane, a ne više za pranje robe, ili kad su vidjeli na fotografiji ženu koja nosi na glavi kabao s vodom.

Odakle, po vašem mišljenju, takav interes za povijest?

– Mislim da je zavičajna povijest nešto što je prisutno u srcima mnogih ljudi, i ponekad je potreban tek mali poticaj da se ta ljubav rasplamsa. Pritom mnogo pomažu i moderne tehnologije, prije svega Internet i društvene mreže. Ima već tome nekoliko godina da sam osnovao Facebook grupu Stare fotke otoka Krka i njegovih stanovnika, koja danas broji gotovo 5.000 članova, od kojih mnogi objavljuju svoje stare obiteljske fotografije, izvučene iz naftalina, i razglednice. Ta grupa nadovezuje se na još brojniju Facebook grupu Skriveni dio otoka Krka s preko 12.000 članova, u kojoj su najčešće teme život u starim vremenima i materijalni ostatci krčke prošlosti. Sve to pridonosi da nove generacije upoznaju zavičajnu povijest, i to ne na suhoparan niti znanstven način, nego kroz objave običnih ljudi, dakle zabilježenu starim fotografijama ili saznanjima koje su nam prenesli naši nonići i none... A takav oblik predstavljanja prošlosti očito ima svoju publiku, i to brojnu!

I za kraj, da ne ostanemo samo na temama iz prošlosti, kakvi su vam planovi za budućnost?

– Sakupljam materijale za treći nastavak knjige... za sada još pod radnim naslovom Pozdrav iz Krka. Već sam od jedne stare krčke obitelji dobio izvrsnu fotografiju za naslovnicu... ponovno grupa Krčanki na perilu, slična scena kao u prvoj knjizi. Ne znam koliko će biti potrebno vremena da sakupim dovoljno materijala za objavu, nastojim objaviti tristotinjak fotografija u svakom izdanju, što nije laka zadaća i zahtijeva mnogo truda i pretraga po muzejima, arhivima, praćenje internetskih aukcija razglednica, i dogovora s fizičkim osobama koje čuvaju svoja blaga u obiteljskim foto-albumima. Nema tome niti dva mjeseca da mi je u nakladi Općine Punat izašla knjiga starih razglednica Punta i Stare Baške, s izvrsnim reakcijama čitalačke publike, što mi daje poticaj da nastavim s radom, pa zašto ne i treći nastavak sage o gradu Krku. To je grad tako bogate, i tako zanimljive prošlosti, da to zaslužuje.