Predavanje Svjetloslikari otoka Krka i radionica stare fotografske tehnike cijanotipije

Foto klub Krk i Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba donose predavanje Svetloslikari otoka Krka koje će se održati u subotu, 12. listopada 2024. godine, u Malenoj gradskoj vijećnici, s početkom u 18.00 sati. O ovoj zanimljivoj temi kazivat će Mirna Lipovac, tajnica Društva prijatelja glagoljice.

Predavanjem će biti predstavljene biografije i djelovanje trojice fotografa - svjetloslikara čiji su životi na različite načine bili vezani uz otok Krk. Riječ je, dakle, o dvojici franjevaca - pioniru fotografije u Hrvatskoj fra Dragutinu Antunu Parčiću i vrsnom portretistu fra Stanku Dujmoviću te prvom fotografu Bašćanske ploče Ivanu Standlu.

Dragutin Antun Parčić (Vrbnik, 1832. - Rim, 1902.) hrvatski je svećenik, franjevac trećoredac i fotogrtaf, čije se ime ubraja među pionire znanstvene fotografije, dok je u kontekstu nacionalne kulture značajan i u mnogim drugim područjima, poput leksikografije, prevodilaštva, botanike, tipografije i tiskarstva, a nadasve u borbi za hrvatski jezik i očuvanje glagoljice kao hrvatskog nacionalnog pisma. Najveći dio njegove fotografske ostavštine čuva se u Biskupiji Krk.

Stanko Dujmović (Porat, 1866. - Herceg Novi, 1946.) hrvatski je svećenik, franjevac trećoredac, fotograf i poliglot. Fotografijom se uspješno počeo baviti tijekom studija bogoslovlja u Zadru, između 1884. i 1888. godine, što je nastavio i kasnije, kada je kao svećenik bio poslan u Sjedinjene Američke Države sa zadatkom organiziranja franjevačke zajednice, ali i u poznijem životnom razdoblju za vrijeme boravka u Hrvatskoj i Crnoj Gori. U Provincijalatu franjevaca trećoredaca u Zagrebu pohranjena su njegova tri manja i pet većih fotografskih albuma, a u samostanu u Portu fotoaparat i dio fotografske opreme.

Treći fotograf, Ivan Standl (Prag, 1832. - Zagreb, 1897.), iako je došao iz Češke, afirmirao se kao jedan od najboljih zagrebačkih fotografa postavši službenim fotografom JAZU-a (danas HAZU). Vrhunac i najveći izazov u profesionalnom radu predstavljalo mu je snimanje Bašćanske ploče u Jurandvoru, na njezinoj izvornoj lokaciji. Kao zanimljivost vrijedi istaknuti kako je snimka iz sada već davne 1869. godine jedna od najboljih fotografija Bašćanske ploče još i danas.

Sljedećeg dana, u nedjelju, 13. listopada, također u Malenoj gradskoj vijećnici, između 10.00 i 12.00 sati, odvijat će se besplatna radionica cijanotipije, danas gotovo posve zaboravljene fotografske tehnike čija se specifičnost ogleda u fotografijama ili fotogramima karakteristične prusko plave boje. Jeftina i netoksična cijanotipija je prvi potpuni fotografski proces koji ne koristi srebro i daje trajnu pozitivnu sliku u različitim tonovima plave boje. Budući da je broj sudionika radionice ograničen, za sudjelovanje na istoj potrebno se prethodno najaviti, i to pozivom na broj: 091 3 99 00 66.

Ovaj dvodnevni edukativni program sufinanciran je sredstvima: Ministarstva regionalnog razvoja i Fondova Europske unije Republike Hrvatske.

Više o cijanotipiji!

Cijanotipija predstavlja jednostavan kemijski proces koji je otkrio Sir John Herschel, 1842. godine, koristeći ga za stvaranje preslika bilježaka i dijagrama. Specifičnost tog postupka ogleda se u fotografijama karakteristične prusko plave boje. Istom se tehnikom koristila engleska botaničarka i fotografkinja Anna Atkins koja je taj postupak iskoristila za stvaranje fotograma biljaka. Bavila se proučavanjem paprati i algi čije je fotograme poslije koristila kao ilustracije u svojoj knjizi Photographs of British Algae: Cyanotype Impressions, iz 1843. godine. Ta se knjiga smatra prvom fotografski ilustriranom knjigom. Jeftina i netoksična cijanotipija prvi je potpuni fotografski proces koji ne koristi srebro i koji daje trajnu pozitivnu sliku u različitim tonovima plave boje. Tehnika se temelji na emulziji dviju kemikalija - amonijeva željezo citrata i kalijeva željezo cijanida - kojima se premaže papir ili tkanina. Prusko plava boja smatra se jednim od prvih sintetički dobivenih pigmenata koji je bio popularan među slikarima i umjetnicima. Pigment je, 1706. godine, stvorio njemački proizvođač boje Johann Jacob Diesbach koji je slučajno, eksperimentirajući oksidacijom željeza, dobio prusko plavu boju. Dotad su se u umjetnosti koristili izrazito rijetki prirodni pigmenti plave boje poput prirodnog minerala azurita.