Čedomir Miler: Idem u mirovinu, ali ne namjeravam mirovati. Hvala svima na uspješnoj suradnji!

Uslijed novih zakonskih odredbi, kao grad s brojem stanovnika manjim od 10 tisuća, Grad Krk ovih je dana ostao bez dogradonačelnika. Iako će gradonačelnika Vasilića ubuduće, u slučaju spriječenosti, mijenjati privremeni zamjenik - novoimenovani Franjo Volarić, time u Gradu Krku, barem službeno, završava jedna era - ona dosadašnjeg dogradonačelnika Čedomira Milera. Kažemo službeno, jer neslužbeno, samozatajnom i svestranom dogradonačelniku ne pada na pamet objesiti kopačke o klin. Ili, primjerenije Milerovim predmetima interesa, odložiti reket i lopticu.

– Čedomir je čovjek nevjerojatne energije. U ovih 12 godina on nikada nije zakasnio na posao, uvijek je prvi ujutro na vratima, uvijek zadnji u uredu jer uvijek nađe još nešto što treba obaviti, kaže nam u neformalnom razgovoru Darijo Vasilić, koji o svom pobočniku ima samo riječi hvale. Ipak, godine uspješne suradnje su iza njih i, bez sumnje, Čedomir Miler će nedostajati.

Službeno, Miler je od 01. lipnja u mirovini, a to je bio i povod za rekapitulaciju njegovog dogradonačelničkog staža i intervju koji smo odradili posljednjeg dana na njegovom radnom mjestu.

 

Tri mandata, 12 godina na mjestu drugog čovjeka Grada Krka je iza vas. Je li dovoljno, ili je ipak postojala želja za još?

– Volje za rad mi ne nedostaje, ali mislim da su tri mandata na ovoj poziciji dovoljno. Dobro je promijeniti ekipu.

 

Prisjetimo se početaka. Kako je to izgledalo kada ste prvi put sjeli u dogradonačelničku fotelju?

– U Grad sam došao iz Centra za održivi razvoj otoka sjevernog Jadrana, nakon što sam tamo proveo dvije godine. Vidio sam da stvari ne idu onako kako sam smatrao da bi trebale ići, bilo je dosta politiziranja i shvatio sam da tu nema perspektive, iako je primarna ideja bila dobra. Tada su se spremali lokalni izbori, a SDP kojem sam tada bio na čelu se ponovo povezao s PGS-om u jaču koaliciju i postavilo se pitanje dogradonačelnika. Kako u Centru nisam vidio perspektivu, pomislio sam da bih mogao pokušati mijenjati stvari na bolje iz samog Grada. Nastavio sam raditi na istim stvarima kao i ranije. Dosta zacrtanog doista jesam ostvario, no letvicu sam si postavio dosta visoko i gledajući unatrag, nisam 100 posto zadovoljan. Uvijek mislim da se može još, više, ali činjenica je da se ne može baš sve što čovjek zamisli. Mislim da sam bio lokomotiva koja je dosta toga vukla, a sve te projekte realizirao je tim ljudi, tako da svi moji uspjesi nipošto nisu samo moji, nego naši. Od ideje pa do realizacije, svatko je odradio svoj dio posla.

 

Krk je više puta proglašen najboljim gradom za život, to sigurno govori nešto i o vašem radu. Na što ste, ipak, najponosniji u posljednjih 12 godina?

– Postoji nešto što još nije dovršeno, ali mi je posebno drago da je započeto. 2009. godine kada sam došao u Grad, održivi razvoj, informatika i ekologija su mi bili u primarnom fokusu. Vjerovao sam i da treba dosta poraditi na suradnji Grada i građana i u svim tim područjima sam nešto napravio, no ono što mi je posebno drago je izgradnja svjetlovodne mreže, odnosno brzi internet dostupniji građanima. Još u rujnu 2009. godine donijeli smo zaključak da će Grad Krk raditi na tome da izgradi svjetlovodnu mrežu na području grada. Smatrali smo da je to ulaganje u budućnost i planirali smo je graditi kao komunalnu infrastrukturu, što je dosta neuobičajeno jer je internet obično u rukama privatnih telekom operatera. Lani je nakon dugih priprema i korekcija napokon potpisan ugovor s Ministarstvom regionalnog razvoja i dobili 75 posto bespovratnih sredstava - no za projekt koji obuhvaća cijeli otok Krk. Dakle, krenuli smo s idejom koja je obuhvaćala samo grad Krk, no za nama su se onda povele i ostale jedinice lokalne samouprave. Zbog toga smo morali zastati s projektom kako bi pripremili novu dokumentaciju i krenuli s projektom izgradnje svjetlovodne mreže u bijelim područjima čitavog otoka. Grad Krk i dalje to vuče i vjerujem da će u budućnosti cijelom otoku dati dodatnu vrijednost i omogućiti daljnji razvoj.

 

Ostaje li žal za nečim što niste uspjeli odraditi?

– Uglavnom smo frontalno napadali sve moguće teme i područja koje smo smatrali važnima i svugdje je ostvaren pomak naprijed, a ono što mi je žao je što u nekim segmentima nismo došli još malo dalje. Što se tiče održivog razvoja najviše smo napravili po pitanju energetike - uštede energije i obnovljivih izvora energije, a žao mi je što nismo do sada više učinili po pitanju poljoprivrede i zaštite okoliša. Nema tu početka i kraja, to je kontinuirani posao koji se mora nastaviti. S obzirom na klimatske promjene, sigurno će biti potrebni dodatni napori u poljoprivredi. Mislim da već sada, dok problemi nisu još toliko izraženi, moramo početi raditi na tome - a ne čekati da situacija eskalira. Nisam zadovoljan s tim do kuda smo došli, ali sam zadovoljan što smo pokrenuli stvari, a sada je vrijeme za nove, mlađe kolege da nastave istim tragom. U ovih 12 godina došlo je puno mladih, stručnih ljudi i mislim da su oni spremni suočiti se s tim izazovima. Samo im trebaju jasne smjernice i nema problema.

 

S današnjim iskustvom, što biste poručili svježim snagama na čelu gradova i općina? Koja je formula za uspjeh?

– To je dobro pitanje. Naime, ljudi na te pozicije često dolaze bez nekog iskustva i predznanja, iz različitih branši. Čini mi se da bi za nove ljude na mjestima načelnika i gradonačelnika bilo dobro organizirati neku vrstu edukacija da se upoznaju s funkcioniranjem grada i da im se tako olakša. Ono što je najbitnije je da oko sebe okupe dobar, stručan tim i da upravo tako i rade - timski. Uz puno uvažavanja, timski se može puno napraviti i upravo tako smo i mi sve ove godine radili. Timski rad - to je recept za uspješno vođenje grada, jer jedna osoba ne može sve sama.

 

Umirovili ste se s mjesta dogradonačelnika, no to ne znači da se potpuno povlačite iz javnosti. Čime se planirate baviti?

– Bit ću i dalje aktivan kao dopredsjednik stolnoteniskog kluba i to će mi sigurno biti jedna od glavnih zanimacija u slobodno vrijeme. I dalje sam predstavnik Grada u Savjetu potrošača, a kao bivšem tehničkom direktoru Ponikava bliski su mi i svi komunalni problemi tako da ću i tu biti na raspolaganju Gradu. Dosta sam se bavio i informatikom te kontaktima Grada i građana kako bi Grad bio još transparentniji pa ću i u tom kontekstu sigurno kontaktirati gradonačelnika i gradske službe.

 

Dakle, ništa od barke, maslina i penzionerske šetnje rivom?

– Bit će to malo drugačija mirovina, da. Već sam si pripremio radni stol, vjerojatno će me Grad i dalje na neki način angažirati na projektu svjetlovodne mreže na otoku Krku pa... ako mogu pomoći, bilo bi mi drago da moje znanje i iskustvo budu na raspolaganju Gradu da taj projekt izguramo do kraja. Završetak se očekuje krajem 2023. godine i nadam se da ću imati priliku pripomoći u realizaciji.

 

Je li vam kada palo na pamet preuzeti gradonačelnikovu poziciju? Bi li se upustili u takvu političku avanturu?

– Ne. Za mene kažu da sam uvijek do. U Ponikvama sam bio do, u gradu sam ponovo dogradonačelnik, ali nikada nisam žudio biti direktor ili gradonačelnik. Politika me zapravo ne zanima sama po sebi, nego kao sredstvo kojim se neke važne stvari mogu realizirati. Kad je čovjek u politici, tada je bliže vlasti i ima više prilike donositi važne odluke za realizaciju važnih projekata i to je uvijek bio moj motiv. Ne znam koliko sam bio uspješan, ali možda je činjenica da je grad Krk više puta proglašavan najboljim hrvatskim gradom za život - ipak potvrda da smo i ja i ekipa oko mene dobro radili svoj posao.

 

I na kraju ostaju - pozdravi i zahvale.

– Da, pozdrave i zahvale smo interno već odradili u proteklim danima. Rekao sam kolegama da im i dalje stojim na raspolaganju za sve što mogu pomoći. U ova tri mandata puno je to kolega, suradnika i poslovnih partnera i samo dobrom suradnjom mogli smo kvalitetno odraditi zadano. Žao mi je što će se neki od tih kontakata sada možda prekinuti ili prorijediti, ali svima njima i na ovaj način želim zahvaliti na uspješnoj i korektnoj suradnji i svemu što smo skupa postigli za naš grad Krk. [Martina Frka Milotić, bodulija.net]