Godine brodomaketarstva Željka Skomeršića

Upravo pomorsko nasljeđe, što iz toga proizlazi, jedna je od značajnijih sastavnica identiteta Krka kojoj se u posljednje vrijeme pridaje sve veća pozornost. Revitalizira se tradicijska brodogradnja, a na svjetlo dana izvučen je veliki broj gotovo nevjerojanih činjenica iz zavidne maritimne prošlosti. 

Značajan prilog inzistiranju na vrijednostima koje baštini pomorska tradicija jednog tisućljetnog mediteranskog grada dao je, i nadalje neumorno daje poznati krčki graditelj brodskih modela i maketa Željko Skomeršić. Kako u jednom od svojih osvrta ističe publicist Julijano Sokolić, Željko se na našoj brodomaketarskoj sceni, a moglo bi se reći i puno šire, izdvaja kako po godinama uspješnog stvaranja te širokoj paleti brodskih modela, tako i po izvrsnosti svojeg rada. Od zamisli do koncepcije stvaranja i dovršenja jednog modela zna proteći mnogo vremena, jer svaki od njih mora biti zaista pomno i do kraja izrađen. Zato su Željka, od 1992. godine, kada se počeo baviti brodomaketarstvom, dopala mnoga priznanja i nagrade. Pored te valja izdvojiti još jednu presudnu godinu, 1996., kada u gradu Krku, na Trgu Sv. Kvirina, nadomak Katedrale, Željko otvara radionicu za izradu maketa prozvanu Leut, nakon čega brodomaketarstvo postaje njegovom profesijom. No nije Leut tek radionica već i svojevrstan muzej prepun brodskog inventara bez kojeg nije moguće zamisliti plovidbu, od starih pomorskih karata i brodskih instrumenata, preko vrijednih i pomno biranih publikacija, zastava i odora, pa sve do ostalih neobičnih i rijetkih predmeta, koji zajedno čine zbirku sačinjenu prije svega iz ljubavi spram ljudskom stvaranju.

Osim što je predan kolekcionarstvu, u što se može uvjeriti svaki posjetitelj njegove slikopisne radionice-muzeja, Željko pamti i zavidnu izložbenu aktivnost. Tako su njegovi modeli i makete izlagani na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Krku, Puntu, Košljunu, Baški, Kraljevici, Bakru, Brseču, Rijeci, Dubrovniku, Zagrebu, ili pak Ljubljani (Slovenija), Kotoru (Crna Gora), Chioggi (Italija), La Speziji (Italija), Gdanjsku (Poljska), Temišvaru (Rumunjska), Dortmundu (Njemačka), Kromerižu (Češka), Monsu (Belgija), Châteaulinu (Francuska), Barceloni (Španjolska), Vancouveru (Kanada) te Lisabonu (Portugal) na svjetskom predstavljanju Expo 1998. u sklopu projekta - Hrvatska pomorska baština. Pored svih tih izložbenih prezentacija zanimljivo je izdvojiti krčki postav Ploviti se mora, realiziran 2011., koji je omogućio rekordnu, dotad neviđenu posjećenost Galerije Decumanus. Godinu dana kasnije, zajedno s nekolicinom krčkih autora, Željko, kao dio inicijative Komunicirajmo baštinu, izlaže u gradu Kotoru, u tamošnjem Pomorskom muzeju, zaplijenivši pažnju koliko struke i medija toliko i znatiželjnih Kotorana. Prošla će godina Željku također ostati u sjećanju. S jedne strane zbog osvojenog najvišeg priznanja na državnom prvenstvu brodomaketara, a s druge radi sudjelovanja u pripremi dokumentarne izložbe Hrvati u ledenom zagrljaju Arktika. I državno prvenstvo, i spomenuta izložba, vezuju se uz jedan posebni model, zasad najmlađu Željkovu maketu, brod Admiral Tegetthoff. 

Riječ je o centralnom eksponatu izložbe organizirane u zagrebačkom Tehničkom muzeju, povodom 140. obljetnice otkrića Zemlje Franje Josipa, inače arhipelaga u Arktičkom oceanu, u čijem su otkrivanju sudjelovali i hrvatski pomorci. Novo otočje, tada vječno zaleđena mora, kako stoji u predgovoru izložbe, otkrila je austrougarska ekspedicija, što je pod vodstvom kapetana Carla Weyprechta, od 1872. do 1874. godine, brodom Admiral Tegetthoff, istraživala nova, dotad nepoznata područja sjevera. Kapetan Weyprecht osmislio je čitavo istraživanje, a dao je i osnovne naputke o tome kako treba sagraditi ekspedicijski brod koji je prema njegovim nacrtima naručen u njemačkom brodogradilištu Bremerhaven. Držeći se izvornih grafičkih predložaka Željko je iznova, u mjerilu 1:40, nakon gotovo dvogodišnje predanosti pedantnom radu, oživio legendarni škuna-bark, koji je, unatoč naporima posade, zauvjek ostao zarobljen u arktičkom ledu.

No, Željkov Admiral Tegetthoff ipak je nastavio s plovidbom. Nakon što su postignuća austrougarske ekspedicije predstavljena u još nekoliko hrvatskih gradova, Tegetthoff je trijunfirao na ovogodišnjoj, 10. po redu, Hrvatskoj ocjenskoj izložbi maketa brodova po Nacionalnim pravilima, iliti 18. Državnom prvenstvu brodomaketara, priređenim sredinom studenog u Rijeci. Prema mišljenju tročlanog ocjenjivačkog povjerenstva, kojim je kao glavni sudac predsjedao Luciano Kebler, pored 16 brodomaketara i 30 maketa, apsolutno najboljim proglašen je upravo Admiral Tegetthoff, kojem su ocjenjivači dodjelili visoka 91,33 boda. Elegantni škuna-bark tako se našao u društvu s još dva Željkova modela koja su na državnim prvenstvima proglašena apsolutno najboljim - škunom Sv. Marko kojem je zlatno odličje dodijeljeno 1997. te barkom Kostrena koji je trijumfirao 1999. godine. Hrvatske ocjenske izložbe maketa brodova u Rijeci se održavaju se od 1995. godine, a zajednički ih organiziraju Hrvatski savez brodomaketara i Centar tehničke kulture Rijeka, uz podršku Hrvatske zajednice tehničke kulture i pokroviteljstvo Predsjednika Republike Hrvatske. Ocjenske izložbe jedne se godine organiziraju po Nacionalnim, a druge po NAVIGA pravilima, pridonoseći tako standardima koji potiču i promoviraju istraživanje te gradnju maketa hrvatskih brodova i brodica, kao vjerodostojnih obilježja nacionalne pomorske baštine.     

Uzevši u obzir i ostale rezultate, valja kazati kako je Željko dosad na državnim natjecanjima, pored brojnih plaketa, osvojio čak sedam zlatnih, 20 srebrnih i pet brončanih medalja, dok je sudjelujući na mnogim međunarodnim natjecanjima ovjenčan s jednim zlatom, tri srebra i sedam bronci. Također, 1997. godine dobitnik je nagrade Grada Rijeke za doprinos u razvoju tehničke kulture. Ovakva postignuća i plasmane Željko u prvom redu ostvaruje zahvaljujući zaista rijetkoj minucioznosti u izradi maketa, poštujući pritom izvorne nacrte, jer istinsko maketarstvo predstavlja vještinu koja se stječe isključivo predanim radom, istraživanjem, učenjem i naposlijetku iskustvom. Svoje zavidno znanje ovaj krčki maketar trudi se prenijeti i svojim kolegama savjetujući ih u radu, a uspjehom koji je nadišao nacionalne okvire opravdava licencu međunarodnog suca prema NAVIGA pravilima.

Brojna postignuća Željkovih ruku odnedavno su upisana u Monografiju hrvatskih brodomaketara 1995. - 2013., predstavljenu tijekom trajanja ovogodišnje, jubilarne, Ocjenske izložbe maketa brodova. Riječ je o zanimljivoj publikaciji koja otvara mnoga pitanja vezana uz brodomaketarstvo potičući pritom da se odgovori potraže na mjestima gdje umjetnost izrade maketa započinje i završava - u radionicama naših majstora, maketara. Dotičući se upravo tih žarišta znanja o pomorskoj tradiciji, za kraj nije na odmet kazati kako se u dogledno vrijeme očekuje preseljenje Željkove radionice-muzeja u veći i primjereniji prostor smješten u odvojku Strossmayerove ulice u gradu Krku, nedaleko Trga Kamplin, gdje će brojni artefakti njegove vrijedne pomorske zbirke, zajedno s maketama, biti konačno, na sreću mnogih zaljubljenika u maritimnu povijest, prezentirani na način koji zaslužuju.