Predstavljena knjiga Tako je govorio Burbur, Alana Žica-Teklina

Krčka Scena Zidine, 21. srpnja 2017. godine, bila je idealanom scenografijom za promociju nove knjige, objavljene u nakladi Centra za kulturu Grada Krka, a čije su teme grad i otok Krk, ali kroz prizmu dosad gotovo nepoznatih činjenica o izumrlom krčkom jeziku - veljotskom.

Radi se o knjizi Tako je govorio Burbur (Kosaik favlua Burbur), koju je pored urednice Maje Parentić, inače ravnateljice krčkog Centra za kulturu, predstavio autor Alan Žic-Teklin. Brojnost publike, među kojom su se, pored gradonačelnika Darija Vasilića, našli i predstavnici turističkih zajednica grada i otoka Krka, već je i prije početka promocije dala naslutiti kako se radi o temi izuzetno zanimljivoj otočnoj javnosti. Jer priča o izumiranju veljotskog jezika, nastalog iz vulgarnog latinskog, dosad je u gradu Krku bila prisutna jedino na turističkoj tablici postavljenoj u uličici Maura Kal (što u prijevodu s veljotskog znači Velika ulica). Na samom početku autor je predstavio prvu bistu zadnjeg govornika veljotskog jezika, Antonia Udine Burbura (na veljotskom Tuone Udaina), koju su, posebno za ovu prigodu od prirodnih materijala, izradili članovi Udruge Arteco, a koja, možda, predstavlja i početak likovnog stvaralaštva inspiriranog tim jezikom. Jer premda se o tome nije znalo gotovo ništa, upravo je tema Burbura i veljotskog na stvaranje potakla mnoge inozemne umjetnike. Bilo je neobično, tijekom večeri, pratiti projekciju slika iz ciklusa Čovjek koji je govorio veljotski, jer od njihovog nastanka 1972. godine, pa sve do danas nismo znali da to neobično i u ekspresionističkoj maniri riješeno djelo Raimunda Patina krasi najvažniji španjolski muzej, i to onaj madridski Kraljice Sofije. I nadalje su se iznenađenja redala jedno za drugim, kada je iščitano nekoliko redaka iz dva romana kojima je radnja smještena na otoku Krku, a u čijem je fokusu upravo Burbur, iako ti romani nisu nastali u Hrvatskoj, već u Španjolskoj. Predstavljena je, potom, i pjesma naslovljena Tuone Udaina, također španjolskog autora, a spomenut je i bar Artefacto Burbur gdje su se u Santiago de Compostelu jedno vrijeme okupljali studenti. Autor je, također, pojasnio i svoj doista neobičan potez da svih tisuću knjiga koliko ih broji naklada, ne samo vlastoručno potpiše, već i u svaku od knjiga doda po jednu veljotsku rečenicu. Time je, kako sam kaže, odao počast svim onim kroničarima veljotskog jezika, od vrbničkog svećenika Ivana Feretića do krčkog liječnika Giambattiste Cubicha, koji su svoja opažanja i otkrića zapisivali rukom, u vremenima kada su tiskani rukopisi bili prava rijetkost. Tako je govorio Burbur, stoga, sintetizira tri faze u evoluciji knjige kao medija: rukopis, tisak, i na kraju, virtualni svijet u koji se sve više seli književnost, jer autor je nedavno otvorio i Facebook profil na kojem se već unaprijed raduje reakcijama čitateljstva.

Veljotski jezik, inače dijalekt izumrlog dalmatskog jezika, nastao je, doznali smo, iz vulgarnog latinskog i govorio se na području Dalmacije i Kvarnera sve do sudbonosnog 10. lipnja 1898. godine kada je prilikom miniranja ceste za Kimpi, nadomak grada Krka, tragično preminuo njegov zadnji govornik, Antonio Udina Burbur. Prije smrti njegov su govor proučila dva ljuta rivala, renomirani lingvisti Matteo Bartoli i Antonio Ive. Njih, naravno, nije zanimao ni Burburov život ni povijest otoka Krka, ali su se u razgovoru s njim, na našu sreću, pojavile upravo takve teme. Vješto povezujući Burburovo kazivanje s narodnom predajom otoka Krka, ponajviše na temu suživota krčkih Rimljana i novopridošlih Hrvata, Alan Žic-Teklin, na 208 stranica (u boji), uspio je složiti priču koja se čita u jednom dahu, te koja je dovoljno jednostavna za uživanje uz plažu, ali i dovoljno intrigantna tako da vam neće dozvoliti da zaspite prije nego li dovršite zadnju stranicu. I sve to unatoč teškoćama s kojim je bio suočen, obzirom na rijetke izvore iz kojih je mogao crpiti činjenice o jeziku koji je egzistirao čak tisuću godina. 

Tako je govorio Burbur knjiga je o Krku od Krčana, jer baš sve karike u lancu nastanka ovog djela s našeg su otoka: od autora Alan Žica-Teklina i urednica knjige Maje Parentić, preko recenzenta Alda Milohnića, pa sve do grafičkog urednika Igora Gržetića. Toj se općekrčkoj atmosferi na promociji pridružila i Andrina Frleta otpjevavši, uz pratnju gitare, krčku narodnu pjesmu Le strade di Veglia. Kao prst sudbine, upravo usred promocije dogodio se i vatromet, doduše ne povodom izdavanja ove knjige, ali možda, pomalo i proročanski, najavljujući okruglu, 120. obljetnicu Burburove smrti naredne godine, a povodom koje bi trebali biti realizirani i neki novi projekti.

Knjigu Tako  je govorio Burbur, po cijeni od 120,00 kn može nabaviti u svim većim marketima trgovačkog lanca Trgovina Krk, a ako je suditi po reakcijama publike na promociji, svakako se morate požuriti po vaš primjerak!