Predstavljene knjige novinara Tihomira Dujmovića i politologa Zdravka Tomca

Ova večer posvećena publicistici koja pružaju uvid u naše društvene, odnosno političke prilike/neprilike, započela je kazivanjem ulomaka Dujmovićevog djela Tko mi zabranjuje kolumne, što je nastvljeno duž čitavo predstavljanje, i to zahvaljujući angažmanu dramskog umjetnika Vinka Kraljevića.

U unakrsnom predstavljanju triju knjiga riječ je isprva preuzeo Zdravko Tomac istavkaši kako ga s Dujmovićem vezuje dugogodišnje poznanstvo, ali i sličan životni put, put dugogodišnje borbe za slobodu hrvatskog naroda, za njegovu ravnopravnost, za slobodu čovjeka i humanije društvo. Borili smo se za istinu, nastvlja Tomac, i često u toj borbi zanemarivali sebe, zato smo jedan i drugi imali težak put obilježen otkazima i ostajanjima bez posla, kao i žestokim napadima, što nas je često stavljalo u situaciju da se pitamo - da li se sve to skupa isplati? Tihomir Dumović nije nikada odstupio od ideala za koje smo se izborili u Domovinskom ratu, više je puta ostajao bez posla, ali se i nadalje borio unatoč zabranjenim televizijskim emisijama i kolumnama, unatoč cenzuri, postavši u toj svojoj borbi nasljednik Veselka Tenžere, čuvenog hrvatskog kolumniste, naglašava Tomac. I onda kada je ostajao bez posla, kada mu je zabranjeno pisanje, Dujmović je odlučio napisati knjigu - Tko mi zabranjuje kolumne?, kaja sabire njegove najbolje tekstove, dok je u predgovoru pružio točnu analizu hrvatskog društva danas. Radi se o knjizi koju treba čitati, koju treba imati, jer ona je presjek borbe za slobodu, demokraciju i domoljublje; ona pokazuje naše karaktere, naše odnose, ali ujedno i našu bjedu, ukazujući na trenutnu političku situaciju. Dujmovićeve kolumne su istina, kronika u borbi za istinu, i zato ih treba čitati i vraćati im se kako bi iz njih izvukli inspiraciju, jer svatko od nas dužan je boriti se za istinu, za demokraciju, za svoj narod i slobu, iako ta borba nije i neće biti laka, zaključuje Tomac.

Od Zdravka Tomca, ističe Dujmović, naučio sam puno o politici, o tome kako politika funkcionira i gledao sam kako se bori s vjetrenjačama misleći da će uspjeti, no iako mu to nije pošlo za rukom, uspjelo mu je nešto važnije - ostati uspravnim. O tome kako je ta njegova borba tekla on je uistinu iskreno progovorio u svojim Memoarima. Memoari su obično zaokružena literarna forma te se nadam da to nije i posljednja Tomčeva knjiga. Onaj tko je pratio njegovu borbu, nastavlja Dujmović, bilo bi dobro da je uzme u ruke i pročita jer će u njoj pronači čitav niz stvari o kojima nije bilo prilike govoriti ili se nije moglo govoriti, a došlo je vrijeme da se ukoriči kao istina koja će ostati povijesnom istinom. Druga knjiga s kojom je Zdravko Tomac danas došao je Peta haaška kolona i njezine žrtve. Iako smo svi doživjeli da su naši generali danas oslobođeni i svi smo prezreli Haaški sud koji ih najprije osudio na drakonske kazne, zaboravili smo da je u Hrvatskoj postojala unutarnja peta haaška kolona koja je zagovarala te haaške presude. Cijela ta haaška lista koja je godinama podupirala nepravedne haaške presude, koje su naposlijetku otpale, ostala je nezabilježena i odgurana je pod tepih te je naposlijetku ispalo, kao da je uopće nije bilo. Prilog istini, zaključuje Dujmović, daje upravo Tomčeva knjiga.

Nakon dijela predstavljanja rezerviranog za izlaganja autora, razvila se zanimljiva rasprava potaknuta brojnim pitanjima i komentarima okupljenih Krčana.  

 

Plakat [.pdf]

Pozivnica [.pdf]