Predstavljeni rezultati dugogodišnjeg istraživačkog rada utisnuti u dva kulturno-povijesna vodiča

U proslavu ovogodišnje, 445. obljetnice, čime se Krk pridružio ostalim mediteranskim gradovima čije su galije i galijoti sudjelovali u tom povijesno relevantnom pomorskom okršaju, 07. listopada 2016., uvelo je predstavljanje kulturno-povijesnih vodiča Otok Krk u srednjem vijeku i Grad Krk u srednjem vijeku, autora Marijana Bradanovića, a potom i prezentacija knjige Obitelj Cicuta s Krka u pomorskim bitkama kroz stoljeća, inače rukopis Mladena Bastijanića Citute. Istog je dana u Krčkoj katedrali služena misa za sve poginule u Lepantskoj bitki, a pred oltarnim prostorom, uz sam grob soprakomita Ljudevita Cicute postavljen je informativni pano s višejezičnim deskripcijama koje govore o povijesti krčke galije Cristo Ressussitato i životu njezinog zapovjednika.

Same vodiče u Malenoj gradskoj vijećnici, pored autora Marijana Bradanovića, zajednički su predstavili ravnatelj splitskog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, ujedno i njihov urednik Ante Milošević, zatim povjesničar umjetnosti Danijel Ciković te ravnateljica krčkog Centra za kulturu Maja Parentić. 

Raduje me što u prigodi 445. obljetnice Lepantske bitke, uvodi Parentić, imamo priliku predstaviti dva vrijedna kulturno-povijesna vodiča koji nam, unatoč mnogim dosad prikupljenim znanjima i činjenicama vezanim uz razdoblje srednjeg vijeka, svjedoče kako je pred nama još mnogo istraživačkog posla, koji bi trebao ne samo potvrditi geslo o Krku kao gradu povijesti i kulture, već i pridonijeti jačanju kulturnog turizma.

Jedna od mnogih aktivnosti koje provodi Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, nastavlja Milovišević, jest i raznovrsna izdavačka djelatnost koja se njeguje kroz nekoliko serija, s time da je svima zadaća tumačiti povijesni prostor na kojem su nekad obitavali, odnosno danas obitavaju Hrvati. Jedna od tih serija su i kulturno-povijesni vodiči koji su dosad, počevši od 1995. godine, tiskani u 34 sveska. Sljedeći glavne smjernice izvedene iz ciljeva osnutka Muzeja zamišljeno je da se takvim izdanjima stručno, ali i znanstveno-popularno obradi srednjovjekovna baština čitavog prostora današnje države Hrvatske, i to s namjerom da sve knjižice, naposljetku, budu sjedinjene u jednom većem izdanju. Iz tih razloga, naglašava Milošević, trudimo se dobiti najkompetentnije autore za pojedina područja i povijesno-umjetničke cjeline, a jedan od njih bez sumnje je i Marijan Bradanović koji se na zaista zavidnoj razini prihvatio interpretiranja srednjovjekovne baštine otoka i grada Krka. Tako smo težeći spomenutoj zadaći, perom eminentnih stručnjaka, dosad uspjeli obraditi različita geografska područja Hrvatske, kao i neke od najznačajnijih spomeničkih cjelina, a planovi za budućnost možda su ambiciozniji od realnosti jer nam nedostaje serioznih pisaca za sva područja i spomenike koje planiramo obraditi. No unatoč tome, naša misija ide dalje, zaključuje Milošević,  jer već smo za narednu godinu dogovorili izradu vodiča koji bi trebao obraditi Eufrazijevu baziliku u Poreču, crkvu sv. Spasa na vrelu Cetine, zatim područje Dubrovnika, Zadra, Trogira, Poreča te Rijeke s Vinodolom i grda Senja, s time da je dva posljednje spomenuta obećao realizirati upravo Marijan Bradanović, a da će i oni biti na visokom nivou pokazuje zaista kvalitetan sadržaj dvaju publikacija koje se bave Krkom.

Ovim vodičima, priznaje Bradanović, ostvario sam jednu od svojih velikih želja, jer izaći u seriji s bardovima naše medievalistike, poput Nikole Jakšića, Tomislava Marasovića ili Ante Miloševića, zaista nije malena stvar. Njihov sadržaj, laicima bi na trenutke mogao biti nešto teži, jer ipak se radi o stručnoj literaturi, koja je, međutim, nastala na mah, za razliku nekih drugih knjiga što sam ih znao pisati godinama, pa čak i desetljećima, no unatoč tome vodiči su rezultat intenzivnih istraživanja provedenih u posljednjih petnaestak godina. Prema tome, u njih su ubačene mnoge novitade o Krku, a pažljivijem oku sigurno neće promaknuti imena poput čuvenog dalmatinskog umjetnika Andrije Alešija ili točna godina izgradnje Frankapanske kapele u Krčkoj katedrali, odnosno točne okolnosti jednog sudbonosnog događaja koji je doveo do njezine izgradnje, zaključuje Bradanović.

Govoreći o formi ovih dvaju kulturno-povijesnih vodiča, što ih možemo sagledati kao cjelinu, tumači Ciković, ona ponavlja za ovu vrstu literature prihvatljivu šprancu definiranu sredinom devedesetih, koja sadržaj razlaže na tridesetak stranica, a ono što zaista zaslužuje svaku pohvalu slikovni su prilozi kojima je posvećeno jako puno pažnje. Dotičući se strukture, odnosno tekstova i sadržaja, moramo kazati kako ovi vodiči donose jednu veliku temu, i to ne samo opsegom, već i bitnošću, a možda najveći izazov s kojim se autor, pišući ih, susreo jest kvalitetno iznesena sinteza, što nije nimalo lagan zadatak, obzirom da takav medij zahtjeva znanstvenu širinu, odnosno upoznatost s recentnom literaturom, kao i dobro poznavanje terena. Vodeći se time Marijan Bradanović bio je i više nego idealan izbor, priznaje Ciković.