Prilog redefiniranju ograničenja u ribolovnim zonama sjevernog Jadrana

Sastanku su, pored krčkih ribara i predstavnika udruga u poljoprivredi, nazočili zamjenik ministra poljoprivrede Tugomir Majdak, krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, načelnik sektora Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede Josip Marković, viši stručni savjetnik u Odjelu za upravljanje resursima Ministarstva poljoprivrede Goran Lipavić, predstavnici Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije Melita Raukar i Mladen Brajan, te tajnik krčke Udruge maslinara Drobnica Goran Marević.

Nije rijetkost da zamjenik ministra poljoprivrede Tugomir Majdak boravi na otoku Krku, uvodi Vasilić, a teme zbog kojih je danas ovdje vezane su uz ribarstvo i ribolovne zone, kao i problem ostvarivanja poticaja za tradicionalni uzgoj maslina. Naposljetku, uvažavajući sve na sastanku zastupljene strane postignut je dogovor koji priziva nužne promjene u postojećim pravilnicima kojima se prostorno ograničavaju ribolovne zone, obzirom da značajan problem stvara činjenica što je za ribare iz grada Krka, s pet ribarskih brodica, za ribolov zatvoreno čitavo priobalno more sjevernog Jadrana. Upravo ta zabrana našim je ribarima i više nego kritična, i to u smislu pravovremene dostave ribe koja ide u izvoz, ali i održavanja egzistencije njih samih, kao i njihovih posada, jer na svakom brodu radi po desetak otočana. 

Upravo zatvaranje Riječkog zaljeva i kanala za ribolov, pojašnjava Pave Bajčić, kao jedan od krčkih ribara, gorući je problem ribarskog poziva na Kvarneru, a današnjim je sastankom predložena i prihvaćena mogućnost da dio ribarskih brodova ipak može loviti na zasad zabranjenom (priobalnom) području. Ako se vratimo tek deset godina unatrag, vidjet ćemo da je grad Krk imao deset ribarica, a danas ih ima tek pet, što znači da bi ovakve (ne)prilike mogle lako dovesti do toga da grad u potpunosti ostane bez svojih ribarskih brodica. No, da se to ne bi dogodilo, danas je dogovoren kompromis, odnosno mogućnost smanjenja propisanih količina ulova, kako bi se ipak moglo ribariti unutarnjim morem, što sigurno predstavlja jedan od preduvjeta opstanka ovdašnjeg ribarstva.

Naime, važeći pravilnici o prostornom ograničavanju izlova plivarica, vezuje se Vasilić, omogućavaju brodicama do 12 metara da i u tim zabranjenim ribolovnim zonama mogu ribariti, a danas je predloženo da se i brodicama većim od 12 metara u tim istim zonama - E1 i E6 - dozvoli ribolov, ali da im se ograniči mjesečna količina ribe te da im se odredi pecatura koju moraju zadovoljiti, tj. da se zaštiti riblji fond, a ljudima omogući egzistencija. Takav će prijedlog biti upućen Ministarstvu poljoprivrede od kojeg očekujemo da u narednom razdoblju, a najkasnije do 16. rujna, kada kreće sljedeće ribolovno razdoblje, dobijemo povratnu informaciju kako bi se prijedlog uvrstio u pravilnike, te ribarima sjevernog Jadrana u spomenutim zonama omogućio ribolov s ograničenim mjesečnim količinama, s time da je namjera je da to (uz urednu pecaturu) bude minimalno 50 tona ribe po brodu.

Obzirom na prethodno spomenuto, rezimira Majdak, danas smo iznašli rješenje u vidu potencijalnih izmjena provedbenih pravilnika, a na prijedlog ribara, i nastavno na ograničenja koja trenutno vrijede za ribolov na području sjevernog Jadrana. A nakon što je postignut načelni dogovor zalagati ću se za njegovu provedbu. Što se tiče dijela agro okliša, tj. mjera (ruralnog razvoja) za tradicionalni uzgoj maslina, zaključuje Majdak, danas je ta tema dodatno proširena kako bi u konačnici u interesu maslinara što uspješnije realizirali Mjeru 10, odnosno Mjeru 11, a dogovoreno je i pojačano informiranje (educiranje), i to ne samo putem Udruge Drobnica, već i Lokalne akcijske grupe Kvarnerski otoci. A kada se već govori o programu ruralnog razvoja najavljen je i natječaj za (Pod)Mjeru 4.1. Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva za poljoprivredne proizvođače, čiji će uvjeti biti usklađeni s potrebama terena, a koje će prethodno biti pretočene u pravilnik.