Sinteza spoznaja: Što donosi monografija Krčka kulturna baština u izdanju Glose

novilist.hr, 28. kolovoza 2018.

Nakladnička kuća Glosa iz Rijeke objavila je ove godine opsežnu i bogato ilustriranu monografiju Krčka kulturna baština trojice autora - Antona Bozanića, Tomislava Galovića i Igora Žica. Osim njih, pojedine tekstove za tematske jedinice napisali su Sanja Bogović Zubčić, Morana Čaušević-Bully, Dino Demicheli, Dora Ivanišević, Jelena Marohnić, Ranko Starac, Milorad Stojević i Josip Žgaljić.

Monografija, koju je uredio Josip Žgaljić, strukturirana je kronološki, u četiri velika poglavlja: Stari vijek - otok Krk od prapovijesti do kasnoga Rimskog Carstva; Kasna antika i srednji vijek - od 5. stoljeća do 1480. godine - kraj krčkih knezova Frankopana; Novi vijek - od 1480. do 1918. godine i Suvremeno doba - od 1918. do 2018. godine.

Svako poglavlje ima kratki uvod, a ukupno 144 tematskih jedinica izabrano je iz političke i crkvene povijesti, arheologije, slikarstva, glagoljice, književnosti... Riječ je o golemoj građi, upravo fascinantnoj za jedno takvo manje područje, odnosno lokalnu sredinu. Svojim sveobuhvatnim sadržajem ova monografija nadrasta otok Krk i predstavlja dragocjen izvor za cjelokupnu hrvatsku kulturu i kulturnu baštinu. Kako bi realizirala ovako ambiciozno zamišljeno izdanje, Glosa je angažirala vrsne autore različitih znanstvenih i stručnih profila, jer je i tematika monografije višeslojna i multidisciplinarna. Krčka kulturna baština temelji se na brojnim arhivskim izvorima, knjigama, istraživanjima i iskustvima svih koji su radili na njezinu stvaranju.

U prikupljanju građe uspostavljena je suradnja s 20-ak relevantnih institucija u Hrvatskoj, a uključene su institucije iz Italije, Francuske, Slovenije, Norveške i Engleske. U predgovoru knjizi glavni urednik i redaktor Josip Žgaljić naglašava da su se autori, recenzentice i nakladnik opredijelili da se u monografiji objavi samo materijalna kulturna baština. Premda je nematerijalno kulturno dobro (usmena književnost, folklorno stvaralaštvo, tradicijska umijeća i obrti...) duboko ukorijenjeno na Krku, zaključeno je da se ne uklapa u uredničku koncepciju knjige.

Tragovi kultura

U prvom poglavlju Stari vijek autori slijede tragove prapovijesnih kultura i rimske civilizacije na otoku Krku. Najstariji tragovi boravka ljudi na otoku Krku pronađeni su u špilji Vorganjska peć iznad sela Batomalj, a vremenski su smješteni na prijelaz iz 7. u 6. tisućljeće prije Krista. Opisani su i rimski republikanski novac, antički Venerin hram, lokalitet Mirine - Fulfinum u Omišlju...

Drugo poglavlje Kasna antika i srednji vijek u znaku je stvaranja krčkoga kršćanskog identiteta. Ovo poglavlje počinje dolaskom Hrvata na Krk u 8. stoljeću, dok je s 1480. godinom završila vladavina knezova Frankopana na otoku Krku. Neki od primjera krčke kulturne baštine iz ovog razdoblja su ranokršćanska crkva na Mirinama, ostaci nestalog grada Korintije, arheološki lokalitet Cickini, Krčki natpis i Kločev glagoljaš iz 11. stoljeća, Bašćanska ploča, Jurandvorski ulomci, Frankopanska kula (Krk), bratovštine i vrbnička bratovština kapara, četiri vrbnička brevijara (13/15. stoljeće), najstariji sačuvani glagoljski misal Illirico 4 (1371. Omišalj), Vrbnički statut, Reimski evanđelistar, Brevijar Vida Omišljanina, relikvijar sv. Uršule, Petrisov zbornik, goticom napisana inkunabula (1477. Košljun)...

Istaknimo i da se u Župnom uredu u Dobrinju čuva vrijedno djelo Krunjenje bogorodice Paola Veneziana, začetnika venecijanske slikarske škole iz 14. stoljeća. Paolo Veneziano je i autor Poliptiha sv. Lucije, koji se nalazi u krčkoj Biskupiji, a riječ je o najvrednijoj slici na Krku. U trećem poglavlju Novi vijek naglašava se da je glagoljska baština temelj krčke uljudbe. Za Glavotok je tako vezan Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine - prva hrvatska i južnoslavenska glagoljska tiskana knjiga na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Iz ovog poglavlja izdvojimo i Baromićev brevijar, Grškovićev zbornik, Frankopansku glagoljsku povelju, glagoljske matične knjige krštenih... dok slika Judita i Holoferno talijanskog manirističkog slikara Francesca Salviatija iz 1540. godine predstavlja najkvalitetniji slikarski rad na Krku i čuva se u krčkoj Biskupiji.

Atraktivan izdavački pothvat

Monografija donosi i portrete ljudi koji su svojim radom obilježili, svatko u svoje vrijeme, otok Krk. Dogovoreno je da se prikažu samo oni zaslužni ljudi kojih više nema i koji su završili svoj životni i stvaralački put. Neki od njih su Blaž Baromić, Ivan Klobučarić, Matija Ferkić, Ivan Feretić, Ivan Črnčić, Dragutin Parčić, Ivan Milčetić, Vinko Premuda, Vjekoslav Štefanić, Antun Bonifačić... Tekst o krčkim pjesnicima u hrvatskoj poeziji napisao je Milorad Stojević, posebno izdvojivši Nikolu Bonifačića Rožina, Nikolu Kraljića i Vesnu Pavan. Zadnje poglavlje monografije, Suvremeno doba, podsjeća na krčke intelektualce koji su svojim djelovanjem ostavili veliki trag, ne samo na lokalnom prostoru, već i u nacionalnim i europskim okvirima. Među njima se ističu Branko Fučić i Bonaventura Duda, a tu su i priznati likovni umjetnici vezani uz Krk: Rikard Žic, Anton Depope, Oton Gliha...

Kako u recenziji naglašava Sanja Bogović Zubčić, knjiga Krčka kulturna baština atraktivan je izdavački pothvat, u kojem se vizualnim i tekstnim segmentom prikazuje i opisuje bogatstvo i slojevitost krčke kulturne baštine. Bogović Zubčić ističe i da je riječ o privlačnoj knjizi leksikonskog tipa, a pored toga je i vrlo informativna, jer se unutar svake od obrađivanih tema podastiru rezultati najsuvremenijih istraživanja o toj temi. Prema riječima Sanje Bogović Zubčić, ovo izdanje predstavlja iznimno važnu i prijeko potrebnu sintezu spoznaja o krčkoj baštini, o kojoj je razasuto pisano u nizu izdanja objavljenih u zemlji i inozemstvu.

Druga recenzentica Morana Čaušević-Bully dodaje da je posebna vrijednost ove edicije što su pojedine tematske jedinice povjerene na obradu subspecijalizantima pojedinih struka, te je na taj način objavljena građa postala još vjerodostojnija i namijenjena je širokom spektru čitatelja. Čaušević-Bully navodi i da je tekst pisan čitkim i razumljivim jezikom, te da se većina priloga prvi put objavljuje ili su dosad bili objavljivani samo u uskostručnim časopisima. I na kraju, ova iznimno vrijedna knjiga nije namijenjena samo Krčanima, nego i svima onima koji vole otok Krk i žele nešto doznati o njegovoj izuzetno bogatoj kulturnoj baštini.

Glagoljica i skriptoriji

Posebno značenje za krčki kulturni identitet imaju pismo glagoljica i hrvatski crkvenoslavenski jezik kojim su pisani od 11. do sredine 19. stoljeća na stotine kamenih spomenika te razne crkvene i ostale knjige. Od njih, u nacionalnim razmjerima, najvažnije mjesto zauzima Bašćanska ploča. Srednjovjekovna krčka kultura nezamisliva je bez svećenika i redovnika - benediktinaca i franjevaca glagoljaša. U srednjem vijeku samostani su bili i jedina mjesta gdje se stvarala knjiga. Osobito je bila plodna skriptorska iluminatorska djelatnost glagoljaša u doba gotike od 14. do 16. stoljeća. Posao su obavljali skriptori, profesionalni pisari koji su mukotrpno prepisivali na pergamentu ili na papiru pojedine knjige u skriptorijima, zasebnim sobama u samostanima.

Mirinski češalj

Mirinski češalj arheološki je nalaz umjetničkog djela iznimne vrijednosti pronađen 2017. prilikom istraživanja u okviru projekta Arheološki park Mirine - Fulfinum Općine Omišalj. Izrađen je od bjelokosti te je vjerojatno imao liturgijsku namjenu; ukrašen je s obje strane reljefnim prikazima Kristovih čuda. S jedne strane prikazana je pretvorba vode u vino na svadbi u Kani, te čudesno umnažanje kruha. S druge strane može se prepoznati scena žene koja krvari, izliječene tako što je dotaknula Isusovo ruho. Uz nju, s lijeve strane, nalazi se drugi prikaz - vrlo moguće - žene pred Kristovim grobom. Mirinski češalj s prikazima Kristovih čuda Iz riznice krčkih skriptorija. [Kim Cuculić]