U završnici projekta LINK IN ART izložba ilustracija Zdenka Bašića

Izložbom ilustracija pod nazivom Tišina legendi, autora Zdenka Bašića, za javnost otvorene u petak, 24. srpnja 2020. godine, u krčkoj Galeriji Decumanus, nastavljeno je šesto izdanje dvomjesečnog izložbenog projekta LINK IN ART tijekom kojeg su se, na temu Arhetipsko i mitološko u suvremenim likovnim praksama, već prethodno predstavile Margareta Peršić i Iva Lulić. Kustos ovog projekta krčki je vizualni umjetnik Igor Gržetić, ujedno i autoru recenzije publicirane u katalogu kojeg možete prolistati u nastavku.

Što je LINK IN ART?

LINK IN ART je projekt koncipiran kao suvremena umjetnička platforma za intermedijsko, interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje različitih suvremenih vizualnih praksi i različitih konceptualnih strategija, u svrhu oblikovanja otvorenog, pristupačnog i netradicionalnog sustava suvremene vizualne komunikacije. Projekt je osmišljen po uzoru na koncept internetskog umrežavanja (na što asocira i nazivom) te direktnog, brzog i globalnog komuniciranja na društvenim mrežama, nudeći kroz matricu odabrane teme, interpretirane kroz samostalne izložbe odabranih autora, kreativni model umrežavanja autora, autorskih koncepcija i izričaja, likovno-filozofskih ideja i umjetničkih strategija te medijskih praksi i pristupa. Stvarajući tako, unutar platforme, intrigantni multidimenzionalni i multisegmentni vizualni sklop, koji kroz svaki svoj novoumreženi link uspostavlja živu i interaktivnu (često i društveno-osviještenu) komunikaciju autora, publike i zajednice.

Uvod: Arhetip, mit i simbol; arhetipsko, mitološko i simboličko

– o ovogodišnjoj temi

Polazeći od terminoloških baza dviju teorija, one umjetnosti i psihoanalize, arhetip se smatra prauzrokom i primordijalnom predodžbom, slikom, ikonografskim rješenjem ili simbolom; motivom koji psihičke sadržaje pretvara u određene obrasce koje smatramo arhetipskima. Sama ideja o arhetipu, poslužimo li se navodima teoretičara Miška Šuvakovića, u umjetnost je prenesena iz dva šira kulturološka okvira: iz teorije kolektivnog nesvjesnog Carla Gustava Junga te iz (antropoloških, arheoloških, povijesno-umjetničkih i semioloških) istraživanja simboličkog komuniciranja starih civilizacija, iz čega proizlazi ideja o umjetnosti kao složenom sustavu prenošenja univerzalnih prirodnih, teoloških, civilizacijskih i individualno-psiholoških značenja, vrijednosti i/ili moći. Prema tome, mit, kao sveta priča i kolektivna predaja koje iskazuju drevne predodžbe o svijetu zabilježene u fantastičkim, metaforičkim ili alegorijskim slikama, svakako je dijelom kategorije arhetipskog, baš poput simbola. On je, dodajmo, produkt kolektivne fantazije, ali njegova bit nije u izmišljanju i nadnaravnosti već u konceptualizaciji osjetilnog iskustva svijeta, kao i promišljanju prirodnih i duhovnih pojava. Intrigantne obrasce na koje možemo naići istražujući složene sustave triju spomenutih kategorija, od kojih jedna izgrađuje ili pridonosi drugoj (mit i simbol arhetip), otkrivaju i radovi troje suvremenih vizualnih umjetnika: Margarete Peršić, Ive Lulić i Zdenka Bašića. Specifičnost interdisciplinarnog projekta Margarete Peršić ogleda se u uspostavi nekolicine interpretacijskih (tj. doživljajnih) razina, od kojih prva tematska, sudarajući mit o (vili) Brodarici, s arhetipom jedne od triju djevica boginja - Hestijom (astrološki Pluton; samo potencijalna promjena), donosi narativno jasno koncipiranu priču o djevojci/ženi i njezinim (meta)fizičkim transformacijama koje su rezultat života opterećenog samoćom, a čiji je dio konstantno iščekivanje (Napila sam se sunca. Ti pive. Ne možemo se vidjeti. Među nama oblaci tišine.). I dok druga, morfološka razina, potencira magiju primordijalnih formi - kruga, kvadrata i trokuta (Uvijek u krugu. A sad u trokutu. Nabost ću se na vlastiti kut gledanja.), treća, priziva eksperimentiranje medijima i doživljajima, preklapajući, pritom, likovnost, poeziju i glazbu; vizualne, taktilne, zvučne, mirisne, pa čak i okusne impresije, kako bi naposljetku bio kreiran hram (kuća = ognjište; op.a. Hestija); varijanta labirinta sa zidovima koji nisu sazdani od konkretne materije već od iskustava, osjećaja i ekspresija glavne protagonistkinje. Iva Lulić manje istražuje konkretne arhetipske matrice, a više mitološko nasljeđe. Njezina fotografska serija tako predstavlja rezultat pomno insceniranih hepeninga, ako znamo da je riječ o mediju koji podrazumijeva vremenski događaj u kojem sudjeluju umjetnici i publika, provodeći prethodno zamišljen scenarij (ili ostvarujući neke posve spontane situacije). Međutim u ovom slučaju, publiku su zamijenili glumci i njihova prateća svita (prizivajući po modelu realizacije i medij filma), a samom fotografijom uhvaćena je tek kulminacija odrađenog hepeninga kojem je zadaća na određeno vrijeme oživjeti najuzbudljivije i/ili najmističnije segmente ovdašnjih pučkih predaja - priča, legendi i vjerovanja - što se i danas (jednako aktivno kao nekoć!) prenose s generacije na generaciju. Rad Zdenka Bašića tematski je blizak onom Ive Lulić, no izvor njegove inspiracije i kreacije, odnosno naracije nešto je intimniji s obzirom na to da se zasniva na reinterpretaciji žive obiteljske predaje. Međutim, medij kojeg on koristi - računalnografička i grafičkodizajnerska istraživanja - bitno je drugačiji jer, u odnosu na fotografiju, dopušta naknadna nizanja planova, tj., logikom sredstva kreacije, konstantno interveniranje, iako, naposljetku, ostaje zaista sličan dojam; iz modernističkog rakursa gledano, dojam magičnog (ili magijskog) realizma u kojem se fantastični elementi isprepliću sa stvarnošću tvoreći novu pojavnost; ili nastavno na postmodernu, dojam antirealizma prema kojem ne postoji jedinstvena, stabilna i neovisna realnost već je ona prenesena u simbol kojeg su kadre reproducirati kultura i umjetnost. Također, ti se autori razlikuju i u logici postavljanja scena, i dok Iva gotovo doslovno oživljava momente pojedinih mitova, Zdenkovi kadrovi, uglavnom, funkcioniraju po principu nabrajanja simbola, koji može podsjetiti na model skrivenog simbolizma karakterističan za flamansko ranorenesansno slikarstvo, samo s bitno drugačijim tematskim fokusom.

SIMBOL: Do povezivanja s prirodom

– o izložbi Tišina legendi Zdenka Bašića

Kretanje u smjeru arhetipsko - mitološko nastavlja se putovanjem ka simboličkom. Drugim riječima, pomognemo li se sistemom zooma, polje arhetipskog upućuje na mitološko, a mitološko, nadalje, otkriva simboličko. No, krenimo redom. Djelo Zdenka Bašića, poput djela dviju prethodno predstavljenih autorica, također je interdisciplinarno i multimedijsko, a nakon preplitanja poetskog, likovnog i ambijentalnog (Margareta), zatim fotografskog i performativnog (Iva), slijedi sinteza likovnog: grafičkodizajnerskog – ilustratorskog, filmskog (fotografskog) i literarnog. Napajajući svoje ilustracije na izvoru obiteljske usmene predaje, prenašane s koljena na koljeno; iz priče u priču, Zdenku polazi za rukom kreirati prepoznatljivu ikonografiju koja progovara o suživotu naslijeđenog i intimnog u smislu autorske reinterpretacije, pa čak i dekonstrukcije mitskog (tj. onog dotad uvriježenog). Drugim riječima, u njegovim minuciozno promišljenim kadrovima oživljava varijanta mitološke priče propuštena kroz prizmu osobnog, što znači da biva prožeta sadržajima snova, vizija, halucinacija i unutarnjih svjetova. Takva (intimna/osobna) fantazma idealno je polje evociranja simboličkih entiteta koji svoju egzistenciju bilježe u ambijentima jedinstvene atmosfere, povezujući se, tako, s nasljeđem fantastičke umjetnosti: zavodljivim, začudnim i zastrašujućim prizorima Hieronymusa Boscha; teozofskim i gnostičkim studijama Williama Blaka; nadnaravnim entitetima Arthura Rackhama; hibridima Matthewa Barneya; ritualima Marka Pogačnika; matricama Jana Švankmajera, Tima Burtona, Guillerma del Tora... Ti su ponekad mračni, a ponekad elegični ambijenti, s dominantnim elementima pejzaža, rezultat precizne računalnografičke igre, doslovce preklapanja digitalnih slojeva, u namjeri reproduciranja narativne ilustracije koja s jedne strane priziva kakav raskošni filmski kadar, dok nas s druge upućuju na traganje za izgubljenim rukopisom iz kojeg je slučajno istrgnuta. Navedimo, u prilog iznesenom, kako je Zdenko, uz ostalo, autor dokumentarno-igranih serijala (Sjeverozapadni vjetar: Između legende i stvarnosti; Pjesmoslike), animiranih filmova (Vesla; Guliver; Priča o snijegu) i slikovnica (Sjeverozapadni vjetar: O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do samoborskog kraja; Mjesečeve sjene: O vješticama i pričama noćnih sati, sjeverozapadnog dijela Medvednice; Moguti: Zaboravljena priča čuvara turopoljskih lugova), potpisujući ondje njihov literarni i vizualni dio. Zato ni najmanje ne iznenađuje snažan scenografski efekt koji njegove ilustracije odaju. Ali monumentalna scena uronjena u pejzaž u kojem, također, često dominira magičan motiv - stablo, ovdje nikada ne dolazi sama; lišena dinamike i primordijalne inteligencije, već istinsku fantazmu vitalnom čini njezina sveukupna žitelj - bića i pojave podređeni elementima, njihovim međusobnim interakcijama i astrološkim projekcijama. No, oni Zdenku nisu tek iz dimenzije nesvjesnog kanalizirani simbolički obrasci već istinska veza s prirodom koja iznova potvrđuje princip zagovaranja jedinstva mikro i makrokozmosa - nas i prirode; prirode i Zemlje; Zemlje i svemira. Warburgovski rečeno, simboli, signali ili formule patosa, tu su da nam omoguće uspješno distanciranje od ometajućih vanjskih podražaja i pripreme za prosvjetljenje. Stoga, stanimo(!), zatvorimo oči, prepustimo se sadržaju kolektivnog, i krenimo u otkrivanje davno zaboravljenih istina. Bit će iscjeljujuće!

Izložba Tišina legendi Zdenka Bašića čiju organizaciju vodi Centar za kulturu Grada Krka, ostaje otvorena sve do 13. kolovoza, a postav je moguće razgledati svakim danom (izuzev nedjelje) od 10.00 do 12.00 te od 19.00 do 22.00 sata, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru telefonom na 051 220 041 ili mailom na kultura@gradkrk.net.