Duo Sinkovsky - Mašić publici donio originalne i maštovite barokne sonate
Nastavak glazbenog programa 62. Ljetnih priredbi, 12. kolovoza 2018. godine, u atriju franjevačkog samostana, donio je koncert dvojice virtuoza Dmitryja Sinkovskog na violini i Pavla Mašića na čembalu, koji su Krčanima predstavili vrhunce europske, mahom talijanske glazbe uz koju se odvijala i posljednja scena frankopanske povijesti.
Nakon Vokalno-instrumentalnog ansambla Minstrel i uvođenja u glazbenu scenu Rima s početka 17. stoljeća, ovim koncertnim programom posvećenim baroknim skladateljima koji su među prvima promišljali glazbu za sviranje tada jednostavno nazvanu sonata (lat. sonare - svirati), ujedno i posljednjom 7. epizodom: Sv. Rimsko Carstvo nestaje - barok nastaje; obmana u Wiener Neustadtu (preostaje još jedino Epilog), nastavljena je Glazbena priča Knezova Krčkih Frankopana, obzirom da se upravo glazbenim dijelom ovogodišnjeg festivala obilježava 900. obljetnica od prvog pisanog spomena Knezova Krčkih Frankopan na otoku Krku. Stoga, u namjeri da se ukaže na bogatstvo i različitost europske glazbene baštine od 12. do 17. stoljeća, sveukupnim programom obuhvaćena je serija od devet koncerata ozbiljne glazbe (proslov, sedam epizoda i epilog), uzimajući u obzir staru (srednjovjekovnu), ranu (renesansnu) i klasičnu (baroknu) glazbu te tako prateći vrijeme vladanja loze Frankopana, ali i nekolicinu konkretnih povijesnih trenutaka.
Upravo barokne sonate, što ih je publici okupljenoj u samostanskom atriju majstorski donio duo Sinkovsky - Mašić, u izrazu originalne i maštovite, sadržajno nepredvidive, a u zvuku bogate vokalnim nijansama, uistinu su utjelovile nevjerojatan zvukovni rezultat kod kojeg se instrument, u osnovi obično oruđe, novim izražajnim načinima sviranja pretvara u presliku ljudskoga glasa, kao najsavršenijeg sredstva glazbene komunikacije. Pored zvukova violine i prekrasnih sonata Giovannija Battista Fontane, Heinrich Ignaza Franza von Bibera, Marca Uccellinija, Johanna Heinricha Schmelzera, Antonija Vivaldija i Arcangela Corellija, koncertnim programom bile su obuhvaćene i skladbe za čembalo Georga Friedricha Händela nadahnute talijanskim modelima što ih je skladatelj izbliza upoznao tijekom brojnih putovanja po Italiji, a u kojima, također, fasciniraju talijanski bel canto i brio. Da je publika istinski uživala u zvukovima violine i čembala, ali i kontratenoru Dmitryja Sinkovskog, svjedočilo je glasno aplaudiranje uz koje je, na kraju, ispraćen ovaj virtuozni duo.
Karizmatični i atipični ruski glazbenik Dmitry Sinkovsky izražava svoju umjetnost kroz rijetku kombinaciju triju različitih aspekata: kao violinist, kao dirigent i kao vokalist (kontratenor). U svojim mnogobrojnim nastupima Sinkovsky efektno odražava jednu od najvažnijih ideja baroknog razdoblja: korištenje instrumenta kao da je glas pjevača, tj. korištenje glasa kao da je sam instrument. Osnove za međunarodnu karijeru ovaj je svestrani glazbenik stekao na moskovskom Konzervatoriju, gdje je studirao violinu zajedno s Alexanderom Kirovim, ali i na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je dirigiranje učio zajedno s Tomislavom Fačinijem. Kao člana komornog ansambla Musica Petropolitana, susret s baroknom violinistkinjom Marijom Leonhardt uvjerio ga je da se usredotoči na povijesno izvođenje glazbe. Otad je osvojio nebrojene nagrade na velikim natjecanjima poput Premio Bonporti u Italiji (2005.), Bachovom natjecanju u Leipzigu (2006.), Musica Antiqua u Brugesu, pa sve do nagrade Romanus Weichlein zaslužene na natjecanju Biber priređenom u Austriji, 2009. godine, i to za izvanrednu interpretaciju Biberovih Tajanstvenih sonata. Kao laureatu natjecanja Jumpstart Jr. održanog u Nizozemskoj, Sinkovskom je posuđena vrhunska violina što ju je izradio Francesco Ruggieri (1675.). Bez obzira na to što većinu vremena provodi s baroknim repertoarom, naglašavajući ga u svojoj karijeri, Sinkovsky se profilira i kao klasični violinist koji pokriva veliki raspon glazbe napisane za taj instrument čime ruši granice između baroknog i suvremenog svijeta.
Pavao Mašić, dobitnik nagrade Grand Prix Bach na Bachovom orguljaškom natjecanju u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma - s naglaskom na opusima J. S. Bacha i francuskih skladatelja koji, u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Nakon završenih studija glazbe u Zagrebu, nastavio je poslijediplomske studije orgulja u Lausanni kod Kei Koito, te čembala u Freiburgu kod Roberta Hilla. Od 1999. glavni je orguljaš u crkvi sv. Marka u Zagrebu, a od 2008. djeluje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje danas, u zvanju izvanrednog profesora, podučava nove generacije orguljaša i čembalista. Redovito nastupa na važnim koncertnim pozornicama diljem Europe i Rusije. Više od 20 nacionalnih i međunarodnih nagrada svjedoče o kvaliteti njegovog umjetničkog rada: laureat je međunarodnih orguljaških natjecanja u Švicarskoj, Hrvatskoj i Španjolskoj, a proglašen je i najboljim mladim hrvatskim umjetnikom u 2006. godini. Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records, a raznolika diskografija uključuje tri albuma ovjenčana s ukupno sedam Porina.
Glazbena priča Knezova Krčkih Frankopana završava 23. kolovoza, i to Epilogom: U sjeni smrti - prisjećanja markiza, kada će se u crkvi sv. Kvirina predstaviti proslavljeni njemački vokalni ansambl Singer Pur, kojem je, za kraj, povjereno prizivanje glazbene umjetnosti velikih europskih majstora 15. i 16. stoljeća.